COS: Kako se ta odvojenost uma i materije odra�ava na svijet organizacija?


Um stvara organizacije, da bi zatim te iste organizacije pretvorile ljude u "zatvorenike".

Peter Senge: Pitanje koje si mi postavio vjerojatno se moďż˝e pojasniti na neki dublji naďż˝in nego uz pomoďż˝ gornje misli. Ljudi stvaraju organizacije koje u svojoj suštini predstavljaju manifestiranu materiju. One su manifestacija, zar ne? Svi ti propisi, pravila, strukture. No, ubrzo zatim, postajemo "zatvorenici" tih istih organizacija koje smo sami stvorili. Sve nas to vodi prema dezintegraciji, prije negoli prema integraciji.

 

Mi ljudi obiďż˝no ne ďż˝elimo na sebe preuzeti odgovornost za ono što stvaramo, što je na odreďż˝enoj razini velika besmislica. Organizacije funkcioniraju tako kako funkcioniraju samo zato jer su ih ljudi takvima stvorili! Ne radi se tu o nekakvim prirodnim zakonitostima koje su nam nametnute iz svemira. Ljudi se zatim ďż˝ale kako ih "sustav ubija", kako ih "organizacijski sustav nagraďż˝ivanja ubija", kako "strategija ne djeluje". Ono što tu treba primijetiti je naša usmjerenost na izvanjsko, na nešto što nam se nameďż˝e izvana. Stoga moďż˝emo slobodno konstatirati kako "misli stvaraju organizacije, da bi zatim te iste organizacije ljude pretvorile u svoje zatvorenike." Veliki znanstvenik David Bohm o tome je znao reďż˝i: "Iako je jasno kako misli stvaraju svijet, ljudi ďż˝esto izgovaraju tvrdnju 'to nije moje djelo.'" To je potrebno promijeniti. Kod svega što radimo moramo imati na umu Bohmov aforizam "misli stvaraju svijet" i znati da sve što stvaramo, namjerno ili nenamjerno, "jest naše djelo". Samo se tako um i materija mogu integrirati. Samo na taj naďż˝in moďż˝emo podignuti kvalitetu našeg promišljanja: "Oh, sada je jasno kako smo stvorili pomalo smiješan sustav. Kako li smo samo uspjeli to napraviti?"

Suština sistemskog razmišljanja se, po meni, krije u ljudima koji svjesno otkrivaju i konceptualno objašnjavaju na koji se to naďż˝in njihovi obrasci misli i interakcija, a tu se ďż˝esto radi o vrlo uobiďż˝ajenim i nesvjesnim obrascima o kojima uopďż˝e ne razmišljamo, manifestiraju na razini svakodnevne stvarnosti stvarajuďż˝i sile koje ih zatim navode da pomisle kako ih "sustav ubija". Najsnaďż˝nija iskustva koja sam iskusio kao poslovni savjetnik bili su ti nenadani trenuci kada ljudi shvate: "Zaboga! Vidi što sami sebi ďż˝inimo!" Upravo to znaju reďż˝i. Pogledajte što si ďż˝inimo! Nije ni ďż˝udo što se ne moďż˝emo pomaknuti s mjesta! Ono što je meni osobno uvijek u tim trenucima znaďż˝ajno jest korištenje rijeďż˝i mi. Ljudi u opisanim situacijama ne koriste rijeďż˝i "ti", "oni" ili "vi", nego mi.