Kako onda mo�emo nau�iti da na kolektivnoj razini preuzmemo odgovornost za uvjete koje smo sami stvorili? Duboke promjene nisu ostvarive sve dok pojedinci ne preuzmu odgovornost za svoj vlastiti �ivot, za svoje vlastito iskustvo �ivota. U radu s velikim sustavima izazov le�i u kolektivnom preuzimanju barem neke odgovornosti. Navedeno se sjajno mo�e usporediti s temeljnim aksiomom psihoterapije prema kojemu �ovjek mo�e prihvatiti mnoge grozne stvari koje su mu se u �ivotu dogodile, no sve dok ne shvati svoju ulogu u stvaranju takve stvarnosti, ne�e se mo�i osloboditi mentalnog modela "�rtve". Sve dok �ovjek sebe vidi "�rtvom", generiranje kreativne energije koja je potrebna za promjenu jednostavno nije mogu�e.

De Maree je za opisani proces koristio termin socioterapija. Vjerojatno je u pravu ako proces promatramo sa stajališta svrhe ili namjere, odnosno teorije promjene. Govori nam o tome na koji naďż˝in moďż˝emo na kolektivnoj razini preuzeti odgovornost za uvjete koje smo sami stvorili. No, varka u ovoj izjavi leďż˝i u tome što je veoma jednostavno "prihvatiti odgovornost", a da je u stvarnosti uopďż˝e ne iskusimo. Stoga smatram kako nam konceptualni alati dinamike sustava, kada se vješto koriste, mnogo pomaďż˝u u stvaranju teorija koje zatim ljudima pojašnjavaju naďż˝in na koji je njihovo vlastito ponašanje utjecalo na stvaranje neugodnog poloďż˝aja u kojem se trenutno nalaze.

Iako se razliďż˝ite organizacije na trďż˝ištu susreďż˝u s jednakim "izvanjskim silama", one postiďż˝u znaďż˝ajno razliďż˝ite rezultate. Zašto se to dogaďż˝a? Uzrok tome treba traďż˝iti u drugaďż˝ijim mentalnim, kognitivnim, emocionalnim, bihevioristiďż˝kim i organizacijskim strukturama unutar njih samih. Iz tog razloga pojedinac moďż˝e odrasti u velikom siromaštvu i dostiďż˝i prosvjetljenje, dok ostalih 99 siromašnih osoba ostanu ďż˝rtve cijeloga ďż˝ivota. Iako su odrasli u potpuno jednakim uvjetima, nešto je tom pojedincu omoguďż˝ilo da se drugaďż˝ije ponaša, drugaďż˝ije djeluje i tumaďż˝i svijet oko sebe. Sustavna perspektiva u osnovi se bavi otkrivanjem naďż˝ina na koji stvaramo stvarnost u kojoj ďż˝ivimo.

U ovom trenutku pokušavam, zajedniďż˝ki sa svojim suradnicima, otkriti na koji naďż˝in se problemi stvaraju na kolektivnoj razini, te posljediďż˝no tome, na koji naďż˝in moďż˝emo na kolektivnoj razini stvoriti neku sasvim drugaďż˝iju stvarnost. To je izravno povezano s filozofijom organizacijskog uďż˝enja na koju se naš rad oslanja, i koja je, u svojoj suštini, filozofija sustava. No ipak, današnji su alati malo drugaďż˝iji.