Peter Senge: U potpunosti se slaďż˝em s tobom. To je zapravo ono o ďż˝emu danas razgovaramo, o kljuďż˝noj pretpostavci zapadnjaďż˝ke znanosti koja nam posljednjih ďż˝etiri stotine godina tvrdi kako stvarnost postoji odvojena od ljudskih biďż˝a. Obzirom da je tako, moďż˝emo je mjeriti i prouďż˝avati. Moďż˝emo razumjeti zakone po kojima ta stvarnost funkcionira. Ovdje treba primijetiti kako se za opisivanje uvijek koristimo rijeďż˝ju "ta" (stvarnost) koja sugerira kako se radi o neďż˝emu izvanjskom. Obzirom da je tako, moguďż˝e je razviti metode koje nam zatim pomaďż˝u da manipuliramo i kontroliramo tu istu stvarnost. Naravno, navedena premisa se u dvadesetom stoljeďż˝u poďż˝ela raspadati. ďż˝ini mi se da se u ovom trenutku moďż˝emo posluďż˝iti logikom i zakljuďż˝iti kako vjerojatno postoji potpuno drugaďż˝iji pristup znanosti, pristup koji se ne bavi izuďż˝avanjem onoga što jest, veďż˝ onoga što bi moglo biti. Ako je stvarnost interaktivna, fleksibilna i uvijek u nastajanju, tada joj je takva znanost moďż˝da mnogo bliďż˝a. To znaďż˝i da ljudska biďż˝a mogu nauďż˝iti kako svjesno i mudro mogu stvarati vlastitu stvarnost. Pomalo dolazimo do jezgrovitog opisa našeg djelovanja unutar SoL-a (Society for Organizational Learning - op. ur.). Uistinu je jednostavno: svjesno stvarati uďż˝eďż˝e zajednice kako bismo razumjeli na koji naďż˝in uďż˝eďż˝e zajednice zapravo funkcioniraju.


COS: Moďż˝eš li to ponoviti?

Peter Senge: Svjesno stvarati uďż˝eďż˝e zajednice kako bismo razumjeli na koji naďż˝in uďż˝eďż˝e zajednice zapravo funkcioniraju. Navedeno predstavlja osobit pristup znanosti u kojem neprestano nastojimo stvarati novu stvarnost. Razvili smo nove teorije i metode koje koristimo u praksi. U pravilu se radi o kontinuiranom reflektiranju o vlastitim pretpostavkama i iskustvu, ďż˝ime se ustvari poveďż˝ava svjesnost. Uspješnost sudjelovanja u tom procesu moďż˝emo stoga mjeriti razinom poveďż˝ane svjesnosti. Naime, svjesno oblikovanje nove stvarnosti postaje zanimljiva znanstvena praksa, poput kreativnosti u umjetnosti. Nije moguďż˝e razumjeti sonatu sve dok je samostalno ne stvorite. Moďż˝ete ih analizirati u beskonaďż˝nost, no sve dok ne sudjelujete u njihovom stvaranju istinsko ďż˝e razumijevanje izostati. Sve dok ne ovladate njezinom formom, ne moďż˝ete kvalitetno mijenjati. Stoga je gotovo mehaniďż˝ko stvaranje neophodno kako bi se spoznala struktura koja se zatim prirodno transcendira te je tada moguďż˝e zapoďż˝eti sa stvaranjem novoga.