Takoďż˝er, radi se o starijoj koncepciji. Kao što vjerojatno moďż˝eš zakljuďż˝iti iz mojih ranijih odgovora, uvijek razmišljam o tome što je starije. Prije nekoliko mjeseci posjetio nas je Debashish Chatarje, stipendist Fulbrighta iz Indije koji u toj zemlji unapreďż˝uje organizacijsko uďż˝enje. Tom mi je prilikom poruďż˝io, jednostavno, a opet snaďż˝no: "Vrijedno je promisliti o tome kako su najstarije ideje obiďż˝no i najtoďż˝nije." U modernom društvu obiďż˝no smatramo kako je najnovije ujedno i najvaďż˝nije, te ono staro odbacujemo. Zatim je nastavio: "Kada bi barem malo razmislili... uvidjeli bi da su drevne ideje, koje su s nama veďż˝ tisuďż˝ama godina, prošle sve ispite valjanosti." Testirali su ih inteligentni, mudri ljudi, a one su te testove izdrďż˝ale te ostale meďż˝u nama. S druge strane hirovi dolaze i prolaze. Nekima za to treba godinu dana, nekima treba stotinu godina. No, rezultat je uvijek isti.

ďż˝ini se kako u današnjem društvu postoji ogromna potreba za zajedništvom

Moguďż˝e je da uskoro spoznamo kako je industrijalizacija još jedan hir. Moguďż˝e je da uskoro spoznamo kako je mit o progresu koji proďż˝ima industrijalizaciju, o neprestanom linearnom napretku potaknutom znanošďż˝u i tehnološkim napretkom, o stalnom poveďż˝avanju materijalnog blagostanja, takoďż˝er vrlo problematiďż˝an hir bez uporišta u istini. Oduvijek me je sve to zanimalo. Privlaďż˝i me sve što je staro. Etimologiju stoga smatram zanimljivom znanošďż˝u koja omoguďż˝ava poniranje, sve dok ne pronaďż˝emo pravo znaďż˝enje rijeďż˝i. Ideja zajednice starija je od ideje organizacije. Na temelju vlastitog iskustva i dokaza koje sam prikupio radeďż˝i na MIT-u, mogu zakljuďż˝iti kako u svijetu danas vlada ogromna glad za zajedništvom.

U današnje vrijeme ljudi propuštaju priliku da se meďż˝usobno poveďż˝u izvan svakodnevnih ďż˝ivotnih okolnosti, u sluďż˝bi ili u duhu neďż˝eg veďż˝eg i vaďż˝nijeg od njih samih. To je jedan od naďż˝ina na koji moďż˝emo definirati što je to zajednica. Zajednica ne postoji iskljuďż˝ivo zbog praktiďż˝nosti, veďż˝ zbog neke šire svrhe. To je poput stare izjave, tradicionalne definicije posveďż˝enosti koja kaďż˝e da je posveďż˝enost u nekoj mjeri uvijek iznad pojedinca. U tom kontekstu pojedinca definiram kao skup "ďż˝elja i potreba".

Eric von Hippel, profesor s MIT-a, ugledni je struďż˝njak na podruďż˝ju razvoja novih proizvoda (istraďż˝uje na koji se naďż˝in radikalne, nove ideje ukorjenjuju unutar nekog sustava te zašto sustavi "ubijaju" neke od takvih ideja) i prije svega, veoma zanimljiva osoba. Prilikom nedavnog razgovora postavio mi je iznenaďż˝ujuďż˝e pitanje: "Peter, što je to nešto koje nitko, od dana kada si osnovao SoL, nije mogao zaustaviti? To nešto koje je toliko snaďż˝no i ďż˝vrsto da izdrďż˝ava sve tvoje pogreške i napade izvana?" Iako je navedeno pitanje veoma jednostavno i oďż˝ito, o njemu nikada nisam razmišljao. Doista me je potreslo. Znaš Otto, smatram kako je najveďż˝i uspjeh u dosadašnjem radu SoL-a sam SoL. SoL je zajednica. Neki su ljudi zbog sudjelovanja u toj zajednici izgubili posao. Prva pomisao je da ďż˝e takav dogaďż˝aj prekinuti i uništiti rad na organizacijskom uďż˝enju u tim kompanijama obzirom da su ljudi pametna biďż˝a te kada netko izgubi posao zato što se bavio nekim novim idejama, bez obzira koliko one zanimljive bile i bez obzira koliko zanimljive rezultate davale, za oďż˝ekivati je da ďż˝e drugi ljudi "nauďż˝iti lekciju" i usmjeriti svoje djelovanje u drugom pravcu. Navedeno je u skladu s prevladavajuďż˝om "teorijom eksternog nagraďż˝ivanja", zar ne? No, dogodilo se nešto sasvim suprotno. U tim istim organizacijama u kojima su nekada pojedinci radi koncepcije organizacijskog uďż˝enja gubili posao, danas ďż˝itavi timovi rade upravo na uvoďż˝enju te koncepcije u svakodnevno poslovanje. Štoviše, te iste organizacije danas promoviraju svoje lidere do mjesta predsjednika uprave baš zbog sudjelovanja u razvoju koncepcije organizacijskog uďż˝enja. Zanimljivo, zar ne?