No, znanost se promijenila. Kvantna fizika 20.stoljeďż˝a na kojoj moderni lideri temelje svoje promišljanje donosi nam posve novi pogled na svijet i stvarnost stvarajuďż˝i tako posve drugaďż˝iji, "organsko-holistiďż˝ki" svjetonazor. Kljuďż˝na karakteristika kvantne fizike je usmjerenost na "nevidljivo" kao osnovnu komponentu stvarnosti, što iz temelja mijenja promišljanje o tome što je za neku organizaciju "bitno", a što "nije bitno". Nadalje, osnovna razlika izmeďż˝u kvantne i mehanicistiďż˝ke fizike je usmjerenost na cjelinu, radije negoli na dijelove promatranog sustava. Kvantna fizika je dokazala da ništa na ovom svijetu, pa tako ni subatomske ďż˝estice za koje se do tada pogrešno smatralo kako predstavljaju osnovne "gradbene blokove" materije, ne postoji kao "odvojen, nezavisni entitet".

Najnovija istraďż˝ivanja u kemiji pokazala su da ďż˝ivi sustavi posjeduju sposobnost samo-organiziranja kada se suoďż˝e s promjenama u okolini. Za takve sustave promjena ne predstavlja problem, veďż˝ naprotiv, priliku za reorganizaciju kako bi dostigli viši stupanj funkcioniranja. Ako prihvatimo koncepciju po kojoj je "svaka institucija ďż˝ivuďż˝i sustav" (A. de Geus), tada nam je mnogo jasnije zašto klasiďż˝ni menadďż˝erski pristupi promjenama, po kojima se one ne dogaďż˝aju spontano i slobodno, veďż˝ se nameďż˝u "s vrha prema dolje", gotovo nikada nisu uďż˝inkoviti.

Novo razumijevanje promjena proizlazi tako�er iz najnovijih spoznaja teorije kaosa. Rezultati istra�ivanja na tom podru�ju doveli su nas do posve novog shva�anja odnosa izme�u reda i kaosa. U tom kontekstu te dvije sile se sada promatraju kao odsjaj slike u ogledalu, dvije strane iste medalje, dva stanja koja sadr�e jedan drugoga. Sustav doveden u stanje kaosa i nepredvidivosti ipak na neki na�in uvijek ostaje unutar nevidljivih granica reda i predvidivosti. Bez me�usobnog nadopunjavanja ove dvije sile, promjena i razvoj nisu mogu�i. Iako je, dakle, kaos nezaobilazno stanje u nastajanju novog kreativnog reda, lideri organizacija uvijek ga nastoje izbje�i, zaboravljaju�i da na taj na�in ko�e razvoj.

Nove spoznaje iz podruďż˝ja biologije ukazuju nam da su ďż˝ovjekove potrebe za slobodom i jednostavnošďż˝u priroďż˝ene svim ďż˝ivuďż˝im sustavima. Na mnogim primjerima znanstvenici dokazuju kako se u ďż˝ivom svijetu red uspostavlja putem malog broja jednostavnih principa, a ne putem kompleksne kontrole kako se do sada, posebice u organizacijama, vjerovalo. Opstanak i razvoj takvih sustava, od eko sustava pa sve do najmanjih mikroorganizama, omoguďż˝ava nekolicina jednostavnih principa u kojima se odraďż˝ava identitet cjelokupnog sustava i kombinira s visokom razinom autonomije za uďż˝esnike u sustavu.