"Vjerojatno i sami vidite kuda sve to vodi.
Pingvini su tako�er mislili da vide.
No, gorko su se prevarili."
Ako vas je ve� ovih nekoliko re�enica sa samog po�etka pri�e iskreno nasmijalo kao i mene, vjerojatno je to zato što ste se, kao i ja, prepoznali u sli�nim �ivotnim situacijama kada zbog �elje da u najkra�em vremenu zadovoljimo zamišljenu "sliku" posegnemo za rješenjem koje smatramo "najboljim" i "najjednostavnijim". Samo kako bi kasnije shvatili da to i nije baš tako kako smo mi mislili.
"Pa, što ima u tome loše?" re�i �e ve�ina. "Zar svi ne te�imo ka tome da do�emo do najboljih rješenja ili rezultata koriste�i se onime �ime raspola�emo i uz najmanje utrošenih resursa, dakle energije?" S aspekta namjere, te osobne i organizacijske u�inkovitosti, takav na�in razmišljanja �ini se prirodnim i logi�nim. U radnom okru�enju upravo se to od nas i o�ekuje.
No, vodi li nas takav pristup uvijek prema �eljenom rješenju? I ako ne, zašto? Padaju mi na pamet i neke "zakonitosti" sustavnog razmišljanja koje navodi Peter Senge: "Br�e je sporije", "Jednostavna rješenja obi�no nas vra�aju na po�etak" itd. U �emu je onda "kvaka"? Kako �emo znati kojim putem krenuti? I kako se onda postaviti kada zahtjevi radnog mjesta, tr�išta, obitelji i zajednice tra�e od nas da brzo razmišljamo i odlu�ujemo te stoga nemamo vremena zastati i o svemu razmisliti "na miru". No, je li to doista uvijek tako?
Percepcija "realnosti". Upravo tako - percepcija. Svi smo razli�iti i rijetko kada vidimo odre�enu situaciju na potpuno identi�an na�in. �ak i kada se nešto �ini svima o�iglednim. Za nekoga je nešto veliki problem, a drugi �e isto vidjeti kao izazov i u�itak. Koliko puta smo se iznervirali jer se netko u našoj blizini ponašao na na�in koji smo smatrali �udnim i nelogi�nim te smo vjerovali kako nas upravo ta osoba svojim razmišljanjem ili postupcima onemogu�ava da do�emo do �eljenog rješenja ili cilja? Ili je mo�da bilo obrnuto? Koliko puta smo se na osnovu �injenica, parametara, brojki ili dotadašnjeg iskustva koje smo smatrali to�nim i dovoljnim, ubrzo našli na po�etku i shvatili da nismo sagledali situaciju sa svih strana. Mo�da smo �ak negdje i "osje�ali" da tu ima još nešto, ali smo taj unutarnji glas brzo odbacili i zanemarili, jer se njime "nismo imali vremena baviti". Što je u svemu tome bilo stvarno, a što je bilo samo naša percepcija ili vi�enje, zbog neke prijašnje �elje ili o�ekivanja?
Sada je red na vama: zastanite za trenutak i pogledajte svijet koji vas okru�uje. Što je to što postoji ali nije vidljivo? Koje su to nevidljive veze – me�u ljudima, stvarima, doga�ajima, mislima - koje utje�u na svijet u kojem �ivite? Vjerojatno ste, poput malog pingvina Winipega, zapazili kako ovo pitanje u sebi nosi jednu kontradikciju: Kako uop�e mo�ete znati da neš