Intervju: Richard Pascale

Sarah Powell, Marko Lučić Sarah Powell, samostalna novinarka, savjetnica i publicistkinja. Intervjuirala je mnoge ugledne svjetske stručnjake na području liderstva i menadžmenta poput Charlesa Handyja, Rosabeth Moss Kanter, Tima Berners - Leeja, C.K. Prahalada, Renéea Mauborgnea, Geerta Hofstedea, Warrena Bennisa, Johna Kottera, Kenichi Ohmaea, Edgara Scheina, Jima Collinsa, Richarda T. Pascalea i Edwarda de Bona.

Marko Lučić, Quantum21.net i qLife urednik i član uprave

Richard T. Pascale izvanredni je profesor na Templeton Collegeu Sveučilišta Oxford, jedan od vodećih međunarodnih poslovnih savjetnika i autor više bestselera. Prije poziva na Oxford 20 je godina na Sveučilištu Stanford držao najpopularniji kolegij na MBA postdiplomskom studiju o opstanku organizacija u turbulentnim uvjetima okruženja. Dr. Pascale je surađivao s liderima i menadžerima diljem svijeta, prije svega kao savjetnik za stratešku transformaciju, pa mu radi toga lista klijenata uključuje ugledne i poznate tvrtke poput Coca-Cole, Levi Straussa, AT&T-a, General Electrica, Marriotta, Royal Dutch Shella, British Petroleuma, Ciba Geigyja i Intela. Savjetovao je vlade i razne nevladine organizacije širom svijeta, između ostalih i upravu World Economic Foruma, britansko Ministarstvo obrane, vojsku SAD-a, Ministarstvo unutarnjih poslova i USAID. Autor je i koautor brojnih knjiga od kojih su najpoznatije Surfing the Edge of Chaos: The Laws of Nature and the New Laws of Business i The Art of Japanese Management. Dr. Pascale dobitnik je nagrade McKinsey za najbolji stručni članak godine u časopisu Harvard Business Review. Produkcijska kuća BBC posvetila mu je seriju emisija te četverosatni film o transformaciji dostupan u BBC Executive Video Series.


Sarah Powell: Negdje sam pročitala, ne sjećam se više gdje, da ste prvotno bili veoma skeptični prema primjeni prirodnih zakona u liderstvu i menadžmentu. Na Institutu Santa Fe održali ste čak predavanje intrigantnog naziva: "Irelevantnost kompleksnosti za znanost i umjetnost menadžmenta". Što je razlog tom početnom skepticizmu? Što se kasnije dogodilo da ste promijenili mišljenje?

Richard T. Pascale: Osobno ne vjerujem zvučnim sloganima i "in" pojmovima u promoviranju poslovnih ideja. Znanost o kompleksnosti učinila mi se kao još jedan u nizu pomodnih trendova. Jednom sam prilikom sastavio tablicu takvih pojmova za razdoblje od 1950. do 2000.g. (prema tome koliko je puta neka poslovna ideja spomenuta u američkim poslovnim tiskovinama). Do sredine 70-ih, svakih pet godina pojavile bi se dvije, možda tri ideje, koje bi duže zadržale pažnju javnosti. Sredinom 70-ih brzi razvoj tehnologije i globalizacija počeli su snažnije utjecati na svijet biznisa. Moja tablica i pripadajući grafikon ukazuju na pravu poplavu poslovnih ideja, predstavljenih tako da čim žešće djeluju na emocije korisnika. Također pokazuju da se njihovo zadržavanje pod lupom javnog interesa dramatično skratilo. Poslovne ideje počele su nalikovati modnim trendovima.

Takvo je stanje potrajalo gotovo dva desetljeća, sve do raspada "dot.com" svijeta 2000. godine nakon čega se ipak sve skupa malo primirilo. Spomenuti raspad ne samo da je stavio "točku na i" razdoblja "dot.com" manije već su istovremeno mnogi akteri na tržištu shvatili kako mnoge "nove" ideje i nisu toliko nove, već da se radi o starim pristupima upakiranim u modernu ambalažu koji se prodaju pomoću modernih marketinških alata.
 
Naravno, to ne znači da su sve poslovne ideje toga doba bile bezvrijedne. Neke, poput "potpunog upravljanja kvalitetom" (eng. TQM, Total Quality Management, op. ur.), odraz su dubokoumnog i robusnog pristupa liderstvu i menadžmentu. Mnoge dobre ideje nisu zaživjele jer su ih organizacije nadograđivale na postojeće business-as-usual platforme zbog čega nisu ostvarile željene rezultate u smislu značajnije transformacije sustava. Površna primjena ovih ideja i posljedični "podbačaj" potpirivali su cinizam menadžera širom svijeta.

Kada mi je jedan od koautora knjige Surfing the Edge of Chaos predložio da istražimo kompleksnost na Institutu Santa Fe, priznajem da sam bio skeptičan. Mislio sam: "Kako bi nešto, toliko daleko i složeno, moglo imati ikakvog značaja za poslovni svijet?" Kao što ste spomenuli, pozvali su me da održim predavanje, a kasnije sam se institutu pridružio kao gostujući predavač. Udubio sam se u literaturu, sate i sate proveo razgovarajući s mentorima Stuom Kaufmanom, Murryjem Gell-Manom i Brianom Arthurom. Došao sam do zaključka da sva živa bića uistinu imaju nešto zajedničko, te da je sve to skupa ipak povezano i s biznisom. U temelje knjige ugradio sam sljedeće postavke:
1. Dugotrajna ravnoteža vodi u smrt i umiranje,
2. Inovacije se događaju na rubu kaosa,
3. Sva živa bića prirodno su osposobljena za samoorganizaciju i nastajanje (u posljednje vrijeme ovaj je koncept dodatno popularizirala ideja "točke preokreta"(eng. tipping point, op. prev.),
4. Interakcija sa živim svijetom neminovno vodi do pojave neočekivanih posljedica.


Cijeli tekst pročitaj u qLifeu...