Osim toga, volio bih naglasiti da duhovnost u mnogome povezujem sa znanošću. Cjelokupni indijski filozofski sustav temelji se na Vedama, odnosno na ''vedskoj znanosti'. Duhovni učitelji neprestano naglašavaju da duhovnost nikada nije bila i nikada ne smije postati istoznačnica za "slijepo vjerovanje" u bilo čije riječi jer "samo budale vjeruju, a da ne iskuse". Dakle, duhovna znanost iznosi načela funkcioniranja nevidljivog i neopipljivog iz kojeg sve nastaje, a tragaocima ostavlja zadatak da načela primijene u svojim životima budno pazeći što će se potom događati. Duhovna načela ili funkcioniraju ili ne funkcioniraju. Ne ostaje tu previše mjesta za vjerovanje.

ML: Možeš li malo pojasniti ovu posljednju misao?

JH: Primjerice, u duhovnosti se često govori o tome da "ako čvrsto vjeruješ, to će se i dogoditi" te da "nemoguće ne postoji". Kada bih ja tebi rekao isto, što bi ti imao od toga da tek tako vjeruješ mojim lijepim riječima? Baš ništa. Dakle, moraš iskusiti da je sve to o čemu ja govorim doista istina. Da sve to doista funkcionira. Da se zapravo radi o ''duhovnoj znanosti'' jer imamo obrazac koji se ponavlja. Nema mjesta za slučajnost. Razumiješ?

ML: Naravno. Jasno mi je o čemu govoriš. Jednom se dogodilo da mi mudrac kaže nešto što mi se učinilo "nemogućim". Bio sam tada dovoljno mlad i lud da ga poslušam i posve se posvetim ideji koju sam istovremeno proživljavao na dvije razine: na jednoj uopće nisam vjerovao, štoviše, kao da sam samo čekao da sve propadne pa da pobjedonosno mogu reći: "Eto! Naravno da se nešto što je 'nemoguće' ne može ostvariti. Sve su to priče za malu djecu." Dakle, na jednoj razini sam zapravo želio da se moje staro, racionalno, znanstveno uvjerenje potvrdi i da sve propadne. Usporedo s time, na drugoj sam razini u sebi svjedočio jasnim vizijama. Intuicija me snažno vodila u točno određenom smjeru. Nekako sam odlučio slijediti taj unutarnji glas istovremeno "navijajući" protiv njega. Srećom, s vremenom se pokazalo da su unutarnji glas i mudrac bili u pravu.

JH: Eto vidiš. Blago tebi... (smijeh)! Po ovome što govoriš jasno se vidi da si prilikom spoznaje koristio duhovnost kao znanost. Nisi mu vjerovao na riječ, ali si ipak bio toliko mudar da se upustiš u proces. Svjedočio si. Bio si budan. Prva razina koju navodiš je razina uma i racionalnog. To je razina koja ne vjeruje, koja se boji i koja pati. Druga razina koju navodiš je razina čiste svjesnosti koja je svjedočila uživajući u igri i ispunjenju istine. Savjetovano ti je da slijediš svoju intuiciju, svoj unutarnji poziv pa će se onda "svijet uskladiti s time". Svjedočio si igri svijesti spoznavši na kraju da se istina prije ili poslije uvijek mora manifestirati.  

Implikacije navedenog veoma su važne za liderstvo i menadžment. Promatramo li pozorno proces odlučivanja kojim se lideri koriste u ostvarivanju ciljeva, uviđamo da tu nema baš previše mjesta za racionalno. Naravno, ponekad nam tablice, analize, ispitivanja javnog mnijenja i tržišta mogu nešto malo pomoći prilikom donošenja prave odluke. Međutim, sve je to od minornog značaja. Vjerovati da nam ekonomija može pomoći nije baš pametno...

ML: Kako to misliš?

JH: Bezbroj puta svjedočio sam situacijama kada bi grupu vrlo pametnih menadžera, obrazovanih na najboljim poslovnim školama, uronili u isti kontekst. Proživljavali su iste izvanjske okolnosti, koristili se istim podacima. Usprkos tome, donosili su posve različite odluke koje bi ih potom odvodile u posve različitim smjerovima. Neki od tih smjerova pokazali bi se ispravnima, a neki posve pogrešnima. Molim te lijepo, gdje je tu racionalno? Gdje je tu znanost? Kada bi se doista mogli osloniti na tako nešto kao što je ekonomska znanost, svi bi oni slično odlučivali, zar ne? U fizici, inženjeri će više-manje isto projektirati zrakoplov ili most da se on ne sruši. Međutim, u liderstvu i menadžmentu toga nema. Ostaje nam samo intuicija, unutarnja istina koju osluškujemo nadajući se da će nas dovesti do cilja.