Duhovni sklad

Borna Bebek, Ivan Gašpar Borna Bebek, doktor znanosti, direktor poslijediplomskog programa Vodstvo i profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb, gostujući predavač na sveučilištima Varšava, Berkley, Shangai, Stocholm, Ciudad de Mexico, Oxford i Washington. Autor je više znanstvenih (The Third City, Reinventing the firm and the governement agency) i mistično-putopisnih knjiga (Santhana, te u koautorstvu sa Željkom Malnarom U potrazi za staklenim gradom). Član je  Društva književnika Hrvatske i Engleske, te Visokog stola Christ Church College u Oxfordu.

Ivan Gašpar, asistent na katedri za Organizaciju i menadžment, završio poslijediplomski specijalistički studij Vodstvo na temu "Sistemsko vodstvo". S prof. Bebeom sudjeluje u nastavi kolegija Vodstvo, Poslovna etika, Metodika projektiranja organizacije, Business Ethics i Methodology of Organizatiojnal Design. Trenutno završava doktorski studij.

O duhovnoj harmoniji ili duhovnom skladu govorimo kada subjekt iskustveno osjeća jednotu tj. da je "jedno s okruženjem", kako iznutra tako i izvana, afirmativno prihvaćajući sve što mu jest, ali i sve što mu nije poznato.

U dijalogu "Timej" Platon piše o ljepoti koja s vremenom ne blijedi i ljubavi koja nije ograničena žudnjom. O harmoniji koja ujedinjuje. Immanuel Kant, drugi veliki filozof, "posudio" je od Platona inspiraciju i strahopoštovanje koji se bude dok promatra planinske vrhove i jezera. Posuđujući od Boga čaroliju, promatrajući i upijajući ljepotu, ne nanosimo štetu prekrasnom krajoliku. "Najbolje što u ovom životu možemo činiti", piše Platon, "promatranje je sjena sjenki koje nas podsjećaju na vječnu ljepotu što izvire iznutra. Tek pošto neustrašivo zakoračimo u vodu, oči (širom zatvorene) konačno se otvaraju, a stvarnost se prikazuje u svjetlu vječnosti."

"Upravo bi tako mogla nastati umjetnost - najbržeg i najdjelotvornijeg preobraćenja duše. Ne radi se o umjetnosti stvaranja vizija u duši, već o pretpostavci da vizije tamo već postoje samo nisu ispravno usmjerene odnosno ne gledaju tamo gdje bi trebale." - Republika 518 d

Transformacijska iskustva češća su u djetinjstvu, a kada nam se jave u zreloj dobi, poput svojevrsnog "povratnog trka" mogu nas vratiti u djetinjstvo. U kontekstu liderstva, bitno je osvijestiti takve trenutke. Učimo o tome kako ćemo to ostvariti; na sebi i drugima vježbamo "trčati unatrag".

Opisani susreti s unutarnje-vanjskom harmonijom događaju se bez iznimke svakom čovjeku: kamiondžijama, inženjerima, policajcima, herojima i običnim građanima. Još je bitno naglasiti da su iznenađujuće slični. Učeći o tome kako ih primijetiti - u sebi i drugdje - činimo ih postojanima. Riječju, osvještavamo se.

Duhovna harmonija je stanje koje cjelovitu stvarnost čini "stvarnošću na dohvat ruke". A ta je stvarnost sadržana, odnosno sadrži dvije vrste ljubavi, odnosno dvije vrste vjere.

Prva je tzv. ekskluzivna ljubav usmjerena u jednom pravcu. Takva je, primjerice, moja ljubav prema Jane Costello. Međutim, postoji i općenita ljubav - ne nužno i manje dobra - prema svim muškarcima i ženama. Takvu ljubav prema svim bićima obično nazivamo dobrom voljom kojom opisujem osjećaje opće prijateljske naklonosti prema svim poznatim i nepoznatim bićima.

Slično tome postoje i dvije vrste vjere. Prva se odnosi na specifično vjerovanje koje uobičajeno nazivamo vjerom. Druga se odnosi na manje specifična vjerovanja koja uobičajeno nazivamo drugačijim imenom jer su dovoljno različita da bi imala vlastiti naziv: nadanja.

Dakle, s jedne strane imamo ljubav i dobru volju, a s druge vjeru i nadanja. One se, naravno, međusobno prožimaju tako da svaka sadrži ostale tri kategorije. A kada se sve četiri isprepletu na odgovarajući način, stvaraju čaroliju u pozadini inspirativne poezije, avanture i velikih otkrića u medicini, biologiji ili na bilo kojem drugom području. Svaki inspirativni iskorak proizlazi iz čudesne mješavine dvije vrste ljubavi i dvije vrste vjerovanja.

Ljubav

Ljubav nalikuje konjima, crnom i bijelom, koji vuku ljubavnike u različitom smjeru. Ona uistinu postaje Ljubav kada dođe do spoja - savršenog spoja - ljudske kontrole i božanskog ludila pa se u takvim slučajevima duše ljubavnika nakon smrti vraćaju u raj. - Platon, ''Fedar''

Ili u romantičnom kontekstu:

Želiš muškarca koji će te voditi po plaži i rukom ti prekriti oči kako bi osjetila pijesak pod stopalima. Želiš nekoga da te zorom budi goreći od želje da s tobom razgovara jer ne može više ni sekunde čekati da čuje što ćeš mu reći. Jesam li u pravu? – iz filma ''Odbjegla nevjesta'' Garryja Marshalla (Richard Gere u obraćanju Juliji Roberts).

Ljubav je apsolutno dobro. Radi se istovremeno o potrazi i odgovoru na čovjekovo i svekoliko postojanje. Ponekad se osjećamo nesigurnima i ranjivima, a ponekad ispunjenima. U nedostatku ljubavi bespomoćnost, usamljenost i strah od smrti sigurno će prevladati. Međutim, čovjek je sposoban nadjačati te osjećaje povezivanjem.

Ljubav se odnosi na stvaranje i prihvaćanje sklada. Istinska je ljubav cjelovita što znači da uključuje sve aspekte. Ljubav je sve ili je ništa. Neki smatraju da brak nije brak ako ne uključuje romantičnu, duhovnu i brižnu dimenziju ljubavi.

U kontekstu liderstva, ljubav ne može biti ljubav ako ne obuhvati sve što postoji. Lider omogućava, sebi i drugima, da se svi aspekti ljubavi pronađu na jednom mjestu. Ljubav je sve, ili nije ništa. Riječima Aristotela "...istinsko liderstvo odnosi se na unutarnje i izvanjsko prihvaćanje sljedbenika, ali i njihovo dobrovoljno prihvaćanje i lidera i svoje uloge sljedbenika". Čak je i Niccolò Machiavelli, otac političke teorije zasnovane na moći, pisao o tome kako "su najbolji lideri oni koje - osim svega drugoga - narod voli". Potom je zaključio da je vrlo teško istovremeno biti dobrim liderom i voljenom osobom. "Međutim", kaže on, "vrijedi se potruditi u tom smislu." Osobno smatram da treba i više nego samo pokušavati - jednostavno to treba napraviti.

Elementi ljubavi koji čine cjelinu jesu:
- humanost (caritas)
- duhovnost (agape)
- emocije (philia)
- erotika (eros)

Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...