qCaffe: dijalog o temi broja

Daniela Miljan, Ivan Miljan, Marko Lučić Daniela Miljan Executive Mentor & Coach, Organizational Development Specialist

Ivan Miljan, poslovni savjetnik, programski direktor ISOD - Integral School of Organization Development, autor knjige Majstorstvo razvoja.

Marko Lučić, Quantum21.net i qLife urednik i član uprave

Gledano kroz povijest, nove ideje uglavnom su nastajale u neformalnim razgovorima u gostionicama, barovima, crkvama i na sličnim mjestima. Pokretači velikih promjena često bi znali reći: "Sve se pokrenulo s mrtve točke kada smo počeli međusobno razgovarati". U tu svrhu služi nam i qCaffe. Na kavi s domaćim i stranim liderima, poduzetnicima, znanstvenicima i drugim interesantnim ljudima razgovarat ćemo o raznim temama s područja liderstva, menadžmenta, organizacijskog razvoja pa čak i šire. Na prvom qCaffeu našli su se Danijela, Ivan i Marko.

Marko Lučić: Dovršavajući ovaj broj qLifea, u kontaktu s oglašivačima primijetio sam veliku količinu skepticizma kad bih im na pitanje: "Koja je tema broja?" odgovorio: "Duhovnost u poslovanju." Razina nelagode bila je gotovo opipljiva, a neki su mi i otvoreno rekli da bi radije preskočili oglašavanje u ovom broju. No, znajući da se ljudi najčešće boje onoga što ne poznaju, to mi je samo potvrdilo da je ovo tema o kojoj moramo razgovarati, o kojoj je važno bolje informirati lidere i menadžere. Kod njih posebno, ali i u širem društvu, toliko je mnogo iracionalnih strahova, predrasuda, neznanja i pogrešnih uvjerenja povezanih s duhovnošću, da bi bilo neodgovorno o tome ne govoriti.

Ivan Miljan: Što misliš, što je duhovnost za jednog tipičnog hrvatskog menadžera?

ML: Tipični hrvatski menadžer je prije svega duhovni laik. To je možda osnovno obilježje, na koje se nadovezuje sve ostalo.

Daniela Miljan: Kad kažeš da je duhovni laik, pretpostavljam da misliš na to kako nema "stručna znanja" iz tog područja. Sve što o duhovnosti zna dolazi iz svakodnevnice u kojoj se manje ili više susreće s duhovnošću, ovisno o afinitetima.

ML: Tako je, duhovni laik, po definiciji, nije ekspert u tom polju znanja. No, to ne znači da je ignorant.

DM: Nekako mi se čini da duhovna pismenost, nazovimo je tako, posljednjih godina raste. Taj trend pridonosi da i "duhovni laici", kako si ih nazvao, postaju sve informiraniji.

ML: Malo tko bi osporio činjenicu da duhovnost postaje sve popularnija tema. Dovoljno je uputiti se u bilo koji trgovački centar i pogledati knjige u izlozima knjižara. Među istaknutom literaturom dominiraju strani bestseleri autora kao što su Neale Donald Walsch, Eckhart Tolle, Deepak Chopra, Wayne Dyer, Robin Sharma ili Osho, ali i ništa manje popularni naslovi domaćih pisaca, od Antona Krajcara, fra Zvjezdana Linića, Adriana Kezelea, Vesne Krmpotić, Brune Šimleše ili Predraga Petkovića.

IM: Svoje mjesto u literarnoj kategoriji "duhovnost" pronašli su čak i političari Janez Drnovšek i Zdravko Tomac, koji u svojoj knjizi opisuje vlastito "obraćenje kroz proces pročišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja"! Kad sam to vidio, prisjetio sam se one narodne izreke: "Koliko ljudi, toliko ćudi." U ovom slučaju, koliko ljudi, toliko pristupa temi duhovnosti. Jasno mogu vidjeti kako lideri i menadžeri koje ova tema privlači, ali se s njome nikad nisu pobliže upoznali, ostaju potpuno zatečeni i zbunjeni pred bujicom raznolikih knjiga, autora i ideja.

DM: To je nešto što mogu potvrditi iz vlastitog iskustva, ali i kroz rad s tom populacijom. Isprva  zbunjeni, zainteresirani će već odabrati neku knjigu. Knjigu koju im je netko preporučio ili im se čini zanimljiva, knjigu koja odgovara njihovim trenutnim potrebama. Čitat će je u nadi da će im život i svijet nakon toga imati malo više smisla. Možda će se oduševiti nekom "tajnom" o stjecanju bogatstva, sreće i vrtoglavo uspješne karijere, možda će popraviti odnos sa supružnikom ili se možda neće dogoditi baš ništa spektakularno pa će preći na neku sljedeću, "duhovniju" knjigu.

IM: Bit će tu i onih koji će se razočarati "mambo-džambo duhovnjačkim pričama" i napustiti spiritualnu arenu. Danas je duhovnost u Hrvatskoj još uvijek stvar isključivo privatnih interesa i u organizacijama se spominje vrlo rijetko - ako ikad.

ML: Kada biramo temu za novi broj qLifea, uvijek se nastojimo postaviti "u cipele" publike kojoj je časopis namijenjen. U uređivačkom odboru sami sebi postavljamo pitanja na koja bi svatko od nas, kao čitatelj, volio dobiti odgovor. Ova je tema povezana s pitanjima: Što je to duhovnosti? Postoji li razlika između duhovnosti i religioznosti? Je li duhovna osoba uvijek i vjernik? Kakvu uopće ulogu duhovnost može imati u poslovnom svijetu? Kakva je korist od duhovnosti za organizacije i njihov prosperitet? Može li se duhovnost učiti, trenirati i razvijati kao, primjerice, vještina rada na računalu ili vještina pregovaranja?

DM: Mislim da bih i sama postavila ista pitanja.

ML: Najbolje je da se onda odmah pozabavimo pitanjem: što je, a što nije duhovnost?

Smisao i razvoj duhovnosti

DM: Za početak, duhovnost sigurno nije religioznost, nije popularna psihologija i nije alternativna ili new age tema. Problem je što većina autora koje smo u uvodu spomenuli u svojim knjigama miješa sva ta područja. Čine to bilo radi uspješnije prodaje, bilo zato što ni sami ne znaju što je točno duhovnost. Naziv duhovnost potječe od latinske riječi spiritus i znači "ono što nam daje život" ili "ono što nam udiše životnost". Spiritualnost prevodimo na hrvatski kao duhovnost zato što latinski spiritus potječe od spirare, udisati, ili dah. Dah ili duh oduvijek se smatrao metaforom života - osoba koja diše živa je. Za osobu koja je preminula često kažemo da je izdahnula.

ML: U najstrožem smislu, baviti se duhovnošću značilo bi onda baviti se temeljnim životnim pitanjima: što je život, koji je njegov smisao, zašto živimo, što smo bili prije i što ćemo - i hoćemo li - biti poslije ovog našeg života, imamo li životnu svrhu?


Cijeli razgovor pročitajte u qLifeu...