ML: Možeš li nam ispričati neki konkretni primjer s istinom i dubokim poštovanjem u organizacijskom kontekstu?
JH: Naravno. Bezbroj je primjera koji opisuju navedeni obrazac. Primjerice, nedavno sam surađivao s tvrtkom koja se iznenada našla u problemima iako su dugi niz godina uspješno poslovali. Prije negoli počnem s nekim surađivati uvijek napravim istraživanje; raspitam se o organizaciji među dionicima kako bih stvorio neku preliminarnu sliku.
Nakon početnih razgovora stekao se dojam da je problem u novom marketinškom pristupu tvrtke. Nakon prvih dijaloških radionica koje uvijek započinjem istim pitanjem: "Koja je naša istina?" te nakon individualnih razgovora s članovima uprave, početni je dojam dodatno ojačao. Iako su svi znali u čemu je problem, nisu to mogli jasno i glasno kazati jer bi time optužili direktoricu za marketing i prodaju koja je bila divna žena, sposobna, pametna, dobroćudna i uspješna u prošlosti. Upravo zbog tih kvaliteta, a posebno zbog uspjeha u prošlosti, predsjednik uprave nije prihvaćao istinu koja je kazivala da novi pristup tržištu uzrokuje probleme.
Trebalo je mnogo vremena i napora da istina, kroz iskrene dijaloge, ispliva na površinu. Direktorica marketinga teško je prihvaćala mogućnost pogreške, a predsjednik se loše osjećao kad god bi se poteglo to pitanje misleći da će je time iznevjeriti budući da ju je smatrao najzaslužnijom za uspjehe tvrtke u prošlosti. U trenutku kada su oboje teškom mukom prihvatili istinu, sve se razriješilo. Bilo je doista fenomenalno! Sjećam se koliko su bili sretni i zadovoljni kada su shvatili da prihvaćanjem ništa ne gube, već posve suprotno, nevjerojatno mnogo dobivaju. Direktorici smo objasnili da svatko ima pravo na pogrešnu procjenu nakon mnogih ispravnih kojima je presudno utjecala na tržišni uspjeh tvrtke u prošlosti te da sve to i nije tako velika drama. Pomogli smo joj prihvatiti činjenicu da nije bezgrešna, kao u ostalom ni itko drugi. U suradnji s kolegama iz uprave hitro je potom "presložila" strategiju i ubrzo uživala u pozitivnim promjenama.
ML: Poput alkoholičara, narkomana i zlostavljača, organizacije si moraju priznati istinu o vlastitim patologijama. Nema napretka bez prihvaćanja istine.
JH: Točno. Sada ću ti kazati jednu neobično važno istinu: "Organizacija u kojoj nema patologija jednostavno ne postoji." Čitajući ovaj tekst, ne sumnjam da će mnogi pomisliti kako se navedeno na njih ne odnosi te da njihova tvrtka "nema takvih problema". Budu li tako mislili, na krivom su putu. Na nekoj razini blokirali su protok istine...
ML: Dharma, sljedeća temeljna ljudska vrijednost koju si spomenuo, oslanja se na istinu?
JH: Dharma je pojam kojem vedska filozofija posvećuje posebnu pažnju. "Biti u dharmi" znači živjeti usklađeno sa svojom unutarnjom istinom. Dakle, opet je istina u prvom planu, a dharma, kao filozofska koncepcija, naglasak stavlja na djelovanje.
U kontekstu dharme treba naglasiti kako se ne radi o tome da netko, primjerice lider - a svi smo mi na neki način lideri bilo u organizacijama ili svojim privatnim životima - bude dobar i da ga svi vole, već da ima snage i hrabrosti ispravno postupati, onako kako okolnosti nalažu. Ponekad je to sućutno i milosrdno, a ponekad čvrsto i beskompromisno. Biti u dharmi ponekad zahtijeva bolne odluke.
ML: Neki primjer?
JH: Kada me zamole da navedem neki konkretan primjer dharmičkog ponašanja u kontekstu liderstva, volim se osvrnuti na slučaj iz II. svjetskog rata kada je njemački razarač pogodio američku fregatu koja je zbog toga potonula. U blizini udesa našla se američka podmornica koja je pohitala spasiti kolege iz ledenog mora. Izronili su na površinu i započeli skupljati ljude koji su bespomoćno plutali površinom. Ubrzo zatim, primijetivši da se njemački razarač vraća na mjesto zločina, kapetan podmornice naredio je zaranjanje.