Posada nije mogla vjerovati da kapetan uzmiče. Znali su da njihove suborce, koji su ostali u hladnoj vodi, čeka polagana i teška smrt. Zbog toga su jednostavno poludjeli. Međutim, iako ih je kapetanova odluka prestravila, morali su poslušati zapovijed.
 
Umjesto kazne kojoj se posada nadala, po završetku rata dotični je kapetan odlikovan najvišim ordenom US Navy za liderstvo u II. svjetskom ratu uz sljedeće objašnjenje: "Unatoč zahtjevnoj emotivnoj situaciji i razumljivoj ljudskoj želji da ostane i pomogne unesrećenima, kapetan je donio jedinu ispravnu odluku da napusti bojišnicu i ustukne pred njemačkim razaračem čime je spasio podmornicu, posadu i dio unesrećenih od sigurne smrti."

Dakle, ''biti u dharmi'' znači ispravno postupati čak i onda kada nas nagoni i emocije tjeraju da učinimo drugačije. Od čovjeka traži karakter, odnosno kvalitetu da postupa onako kako treba postupiti, bez obzira na to kakve će posljedice takvo postupanje imati po njega osobno ili ljude na koje se odluka odnosi.  

ML: Vratimo se malo na knjigu koja je širom svijeta dostigla milijunsku nakladu i kultni status i u kojoj pozivaš čitatelje da razmotre potrebu buđenja duhovnosti u poslovanju. Meni osobno posebno se sviđa dio u kojem promišljaš o profitu na jedan novi način.

JH: Slažem se s činjenicom da poslovni svijet mora zarađivati novac. Cijeli sam život proveo u svijetu biznisa, stoga vrlo dobro znam u kojoj mjeri profit utječe na kvalitetu života. Ključno je što ljudi zaboravljaju da profit možda jest primarni cilj poslovanja, ali da nije jedini.Da stvar bude još i gora, zbog te pogrešne postavke ponašaju se kao da druge vrednote ne postoje. Pretvaraju se u "prljave igrače" zaboravljajući brinuti se o drugima. Želja za profitom - polako ali sigurno - pretvara se u nezasitnu pohlepu. Nažalost, neki dionici - primjerice dioničari i članovi nadzornih odbora - dodatno ojačavaju tu pogrešnu koncepciju zahtijevajući od lidera kvartalne profite pa stoga zarađivanje novca postaje isključivim razlogom postojanja tvrtke. Zaboravljaju na poštenje, istinu, ljubaznost i ispravno postupanje. Život im se pretvara u bezobzirno i ružno "guranje", a sve radi zarade, stjecanja imovine, moći i prestiža. Ironija se sastoji u tome da se mnogi od njih, nakon što ostvare svoje ciljeve, počinju pitati o tome zašto im je život prazan i neuravnotežen.

Istraživanja su jasno pokazala da ovakav suženi pristup ne daje dobre rezultate. Ne govorim samo o vlastitim istraživanjima i iskustvu, već o istraživanjima mnogih uglednih znanstvenika. Riječju, jasno pokazuju kako su menadžeri koji vode računa o ljudima uspješniji od menadžera koji to ne čine. Osim toga, istraživanja jasno ukazuju da su organizacije koje su u svoju kulturu usadile elemente "duhovne prirode" (npr. zadovoljstvo potrošača, zaposlenika i dionika) daleko uspješnije od konkurenata kojima su financijski pokazatelji na prvom mjestu.

ML: Kod nas u Hrvatskoj prevladava mišljenje da su duhovnost i biznis dvije različite, nespojive sfere ljudskog života. Nije li to tako?

JH: Premda možda tako izgleda, one nisu, apsolutno nisu, odvojene sfere. Problem je u tome što mi mislimo da jesu. Bez obzira na to koliko smo kreativni u odvajanju od vlastite duhovnosti, to nam jednostavno ne polazi od ruke. Život jest duh. Poslovni život nije odvojen od životne sile - duha. Kako možemo odvojiti sebe od svog života? Pa ipak, ma koliko to suludo zvučalo, uporno nastavljamo gurati u tom smjeru. Rečeno je da se smisao života nalazi na mjestu susreta svjetovnog i duhovnog. Upravo naše pseudoodvajanje od ove istine čini naš život besmislenim. To je kao da smo nešto važno, nešto do čega nam je doista stalo, sami stavili izvan dohvata.