DM: Mislim da u tom kontekstu trebamo naglasiti i značaj specifičnih "znanja". Postoje osobe koje su definitivno sposobne pokrenuti ljude, a da poslije ne znaju što bi s time učinile. Sastoji li se "znanje" lidera i u tome da su sposobni angažirati prave menadžere koji će materijalizirati njihove vizije?

MR: Daniela, smatram da je to izuzetno važan aspekt liderstva. Da bi organizacija išla u korak s vremenom i ispred vremena, lider je odgovoran okupiti pravi tim, nadahnuti i motivirati ljude te ih povesti prema ostvarenju vizije i misije. Lider odgovara za svoj rad i rad svoje organizacije.

Darko Cesar: Mene također zanima što mislite o tome jesu li i mali poduzetnici lideri, primjerice u Austriji i Švicarskoj gdje čine većinu u poslovnoj zajednici, te u krajnjoj liniji i kod nas? Osnovali su i razvili tvrtke koje su rasle od jednog do stotinu ili dvije stotine djelatnika. Odredili su što će se proizvoditi, kako će se proizvoditi i kome će se sve to prodavati, neovisno o bilo kome. Jesu li oni lideri? Ako jesu, onda su Austrija i Švicarska, te u nekoj mjeri čak i Hrvatska, prepune lidera. Je li onda svaki poduzetnik lider? Na to možemo gledati iz još jedne perspektive: ako na vrijeme isplaćuju plaće radnicima, razvijaju organizaciju i brinu se o društvenoj dobrobiti, tada možemo zaključiti da se radi o liderima. S druge strane, ako je riječ o beskrupuloznim i sebičnim otimačima, tada se ne može govoriti o liderima?

Ivan Miljan: Sigurno je da su ljudi o kojima govoriš poduzetnici. Upustili su se u neki projekt prije bilo koga drugoga ili su to učinili na jedinstveni način, u namjeri da ostvare neku svoju zamisao i nešto stvore. Jesu li lideri? Ako su oko sebe okupili druge ljude, koji su im se svojom voljom odlučili pridružiti i graditi organizaciju, tada možemo ustvrditi da jesu. Poveli su ljude voljne slijediti ih. No, jesu li kao takvi dobri ili loši lideri, je li njihov pristup dobar ili loš, manipulativan ili etičan, to je potpuno novo pitanje.

Čini mi se da smo stigli do točke u kojoj možemo ustvrditi postojanje dva ključna pitanja: "Je li netko lider?" te "kakvo je njegovo liderstvo?" Može li se, barem u etičkim kategorijama, njegovo liderstvo okarakterizirati kao dobro ili kao loše?"

Primjerice, osvrnimo se na recentni primjer NadanaVidoševića. Za mnoge ljude Vidošević je donedavno predstavljao primjer uzornog lidera. Uspješan menadžer, u javnom prostoru dokazano vješt retoričar, osoba sposobna sustavno razmišljati o razvoju organizacija i društva. Međutim, nedavno je javna slika o njegovu djelovanju upotpunjena sumornim detaljima o nečasnom djelovanju. Ivo Sanader također je mnogima predstavljao model uzornog lidera: obrazovan, rječit, markantan, odlučan i siguran u sebe, ostavljao je dojam - prema opisu mnogih europarlamentaraca - "državnika europskog kova". Međutim, sve dobro što je napravio, kao i u slučaju Vidoševića, nepovratno su zasjenila njegova nedjela. U slučaju obojice, smatram da je neupitno da je riječ o liderima. Isto tako, u slučaju obojice, smatram da se radi o neetičnom liderstvu.

DM: Ako netko beskrupulozno pokrene kriminalnu hobotnicu s isključivim ciljem krađe radi stjecanja osobnog bogatstva, možemo li tada i dalje govoriti o liderstvu? Čini se da možemo. Samo bi istome trebalo dodati prefiks "loše" liderstvo. Dakle, u razmatranje uvodimo pitanje etičnosti postupanja. Povijest pamti brojne "loše" lidere koji su pokrenuli mase, samo u pogrešnom, neetičnom smjeru. Međutim, unatoč tome, i dalje ih moramo zvati liderima.