Liderstvo i menadžment: ima li razlike?

Abraham Zaleznik Abraham Zaleznik (1924. – 2011.), profesor emeritus na Harvard Business School, zaslužan za uvođenje psihologije i psihoanalize u znanost liderstva i menadžmenta. Autor je brojnih publikacija i šesnaest knjiga od kojih je najpoznatija The Managerial Mystique: Rediscovering Leadership in Business.

U vrijeme kada je Abraham Zaleznik napisao ovaj tekst, znanost menadžmenta uglavnom se bavila tradicionalnim temama organizacijske strukture i procesa, fokusirana na kompetencije, kontrolu i odgovarajuću ravnotežu moći. Prema Zalezniku, takvo poimanje upravljanja isključuje ključne elemente liderstva poput inspiracije, vizije i ljudske strasti - kategorija koje odlučujuće utječu na poslovni uspjeh.

Zaleznik je tada pisao kako se lideri i menadžeri uobičajeno razlikuju prema razumijevanju kaosa i reda. Menadžeri se primarno bave procesima, tragajući pritom za stabilnošću i kontrolom, hitro rješavajući probleme s kojima se susretnu, čak i prije nego ih u potpunosti shvate. Suprotno tome, lideri spremno toleriraju kaos i pomanjkanje čvrste strukture, pažljivo istražujući sve aspekte problema u nastojanju da dublje razumiju situaciju, čak i onda kada zbog toga moraju odgoditi odlučivanje. Stoga lideri, prema svojim karakteristikama, više nalikuju umjetnicima, znanstvenicima i drugim kreativnim misliocima, nego menadžerima. To nas navodi da zaključimo - iako organizacije trebaju i jedne i druge - da je došlo vrijeme da se pažljivije pristupi njihovu razvoju, prije svega tako da se usredotočenost na logiku i strategiju postupno smanjuje u korist poticajne klime i kulture u kojoj cvjetaju mašta i kreativnost.


Koji je idealni pristup razvoju lidera? Što je to liderstvo? Gotovo u svakoj ljudskoj zajednici pronalazimo različite odgovore na navedena pitanja. Pa ipak, svi odgovori slažu se u tome da je riječ o "najdubljem traganju za svrhom, smislom, raspodjelom i ispravnim korištenjem moći". Razjašnjenju fenomena liderstva biznis je specifično pridonio: stvorivši novu ''vrstu'' ljudi poznatu pod nazivom menadžeri. Usporedo s time, biznis je uspostavio novu etiku moći koja favorizira kolektivno u odnosu na individualno, njegujući kult grupe u odnosu na individuu. Međutim, u svojim nastojanjima da utječu na sudbinu organizacija brinući se prvenstveno o kompetentnosti, kontroli i ravnoteži snaga u grupama prožetim rivalitetom, menadžeri su zaboravili na maštu, kreativnost i etičnost.

Nema sumnje kako upravljanje podrazumijeva neku vrstu moći kojom se utječe na misli i djela ljudi. A moć, kada je sadržana u rukama jedne osobe, povlači za sobom određene rizike u formi patogenog ljudskog ponašanja:
1. rizik da se moć izjednači s prilikom ostvarivanja brzih rezultata;
2. rizik da se ignoriraju različiti pristupi koje ljudi prirodno koriste radi stjecanja moći;
3. rizik gubitka samokontrole zbog silne želje da se stekne još više moći.

Potreba da se navedeni rizici izbjegnu utjecala je na razvoj kolektivnog liderstva i etike menadžmenta. Shodno tome, u kulturi velikih organizacija inherentno je prisutan stanoviti konzervativizam koji u knjizi The Second American Revolution John D. Rockefeller III opisuje sljedećim riječima:

Organizacije su sustavi utemeljeni na tradiciji i inerciji… koriste se nekom vlastitom logikom funkcioniranja. Uvijek će se prikloniti iskušanim i provjerenim rješenjima te s indignacijom odbaciti rizike i predložene inovacije.