ML: Zanimljivo. Upravo u broju u kojem ćemo objaviti ovaj qCaffe bit će objavljen i legendarni tekst Kurta Lewina u kojem se eksperimentima pokrepljuje hipoteza kako se "autokracija i diktatura mogu nametnuti, a demokracija ne može… demokracija se mora naučiti!" Svjetski establišment zaboravlja na Lewina pokušavajući nametnuti demokraciju zajednicama koje nisu za nju spremne.

DM: Vratimo se na suštinu liderstva. Koje bi onda bile univerzalne karakteristike prema kojima možemo procijeniti je li netko lider ili nije?

ML: Margaret Wheatley kaže da je "…lider svaka osoba koja prepozna neki problem i pokrene inicijativu za njegovo rješavanje". U svjetlu te definicije ograničiti liderstvo na predsjednika uprave, članove uprave ili druge visokopozicionirane djelatnike ogromna je pogreška. Štoviše, Peter Drucker u svojim djelima nije prestao naglašavati značaj "distribuiranog liderstva" kojim se vodstvo distribuira na niže razine hijerarhije kako bi se dinamizirala cjelokupna struktura.

IZ: Uočavam još jednu distinkciju. Je li lider onda primarno pokretač promjena ili je pokretanje promjena komponenta liderstva?

IM: Uzmemo li suštinu pojma, riječ lider znači "onaj koji vodi". Prije smo zaključili da smjer i pobude tog vodstva nisu bitne za određivanje je li netko lider ili nije. Dakle, univerzalne vrijednosti po kojima se lideri razlikuju od drugih ljudi su neosporno vodstvo u nekom smjeru te neosporno postojanje sljedbenika.

DC: Na to bih nadodao postojanje vizije ili ideje kojom uspijevaju pokrenuti ljude u željenom smjeru. Mislim da se trebamo usuglasiti oko nekih osnovnih stvari kao npr. smatramo li da zemlja može imati samo jednog ili nekoliko lidera (to praktički vodi idealiziranju takve osobe) ili smo, kao što sam rekao prije, zapravo "prepuni" lidera, nositelja promjena koje bismo onda trebali prepoznati i s njima raditi. Povucimo paralelu s umjetnicima i sportašima - nakon što se talent otkrije, nemilosrdno se "brusi". Zamislite koliki je zapravo razvojni potencijal jednog lidera.

BT: Slažem se. Lider nipošto ne može biti izgubljen ili lutalica. Uvjerljiva ideja ili vizija su ono čime lider pokreće ljude jer oni žele znati kamo idu, žele znati gdje je odredište njihova djelovanja. To je ono što ih motivira. Tek nakon što su povjerovali u ostvarivost vizije, ljudi su spremni dati maksimum svog potencijala, sudjelovati aktivno u ostvarivanju zacrtane ideje. I tada pitaju kuda idu, kojim će putem ili smjerom krenuti prema ostvarenju ciljeva. Oni žele biti dio uspjeha. Lideri su oni ljudi koji sljedbenicima daju sadržaj u koji mogu vjerovati. Pritom, kada kažem vjerovanje, govorim o različitim ponašanjima: od zaraznog entuzijazma, optimizma, do vjere u ideju ili vodstvo koja je u biti gotovo istovjetna organiziranim religijama. Sve ovo što sam rekao opet možemo povezati s liderstvom u politici. Barack Obama kaže: I am a screen on which people project their visions and their hopes. Američki birači i simpatizeri širom svijeta u gotovo religijskom zanosu očekivali su biblijsko spasenje, no danas Obaminu vladavinu vide malo drugačije. Time zapravo želim malo zagrebati u sadržaj vizije i rok trajanja tog sadržaja koji može biti vrlo konkretan i mjerljiv, uzak, a može biti i vrlo otvoren, širok ili općenit, što političari osobito vole. Ili oboje.