DM: Tko onda može biti liderom? Možemo li dečke iz kvarta, Armadu, Torcidu ili Bad Blue Boyse koji veliku grupu ljudi dignu na noge, nazvati liderima?

MR: Naravno da možemo. To doista jesu lideri jer odgovaraju prethodno utvrđenim kriterijima: neosporno je da vode (grupu ljudi), neosporno je da ih drugi slijede, neosporno je da imaju ideju (zapaliti i demolirati stadion). Međutim, naglasila bih da to ne može svatko uraditi jer liderstvo zahtijeva predispozicije, prirodno urođene kvalitete s kojima se ljudi rađaju. Dakle, ili imaš ili nemaš. Ako nemaš, teško ćeš ikada postati liderom.

DC: Urođene kvalitete o kojima Mirna govori uočavaju se već u ranoj dobi, u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi, sportskoj ekipi. Netko se uvijek nametne, netko uvijek vodi. Međutim, još uvijek ne možemo precizno pristupiti izvorima te sposobnosti. Koja su to obilježja i kvalitete koje nekoj osobi omogućavaju da se nametne u grupi? Tko je kompetentan da to ocjenjuje? Kojoj se to osobi, kojih kvaliteta i karakteristika, mogu povjeriti lideri u svrhu daljnjeg razvoja? Na koji će način ta osoba utjecati na lidera? Treba li lider takvu slobodu razvoja - bez dirigiranog i planskog utjecaja - da bi se dalje razvijao?
 
BT: Pa, među muškom djecom i navijačima to obično budu obilježja alfa mužjaka koji žele biti na vrhu piramide društvene skupine. Među ženama to bude poriv da dobiju ono što žele. I jedno i drugo povezao bih sa seksualnošću. Iako je danas nepopularno govoriti o razlikama među spolovima jer, eto, nije politički korektno, ne možemo dokučiti ni liderstvo ne uvrstimo li i tu varijablu u cjelokupnu jednadžbu. Te razlike vide se i u liderstvu, kao što je u njemu prisutna i seksualnost. Smatram da su ta obilježja i kvalitete o kojima govorimo na određen način povezane i s najjačim od svih prirodnih nagona - reprodukcijom i prosljeđivanjem genetskog materijala.

IZ: U prilog tezi da je riječ o urođenoj predispoziciji navest ću primjer Maje, male curice koja ide u vrtić. Jednoga dana Maja je prijateljima u grupi poručila kako želi dinosaura. Kada mi je njezina majka, koja je za Majin "pothvat" saznala poslije, rekla da se Maja vratila iz vrtića s dvanaest dinosaurusa te da je s njom u grupi dvanaestoro djece, nisam mogao vjerovati. To je taj "x faktor" koji imaš ili nemaš u sebi.

U istom kontekstu spomenuo bih vrhunske sportaše. Ako nemaju urođeni talent, teško da će postati vrhunski u svome sportu. Tek se napornim radom koji se nastavlja na talent mogu očekivati veliki rezultati. S druge strane ako imaš talent, a ne radiš naporno na tome da ga unaprijediš, rezultat neće biti značajno bolji. Upravo u tome pronalazim i veliki problem liderstva i menadžmenta u Hrvatskoj. Mi doista imamo talentiranih ljudi, ali ne volimo baš raditi na sebi, ne volimo učiti. Dio naših lidera i menadžera misli kako "sve znaju", kako su Bogom dani te da im stoga knjige, treninzi, radionice i slične "gluposti" ne trebaju. Kao što se, primjerice, Luka Modrić ne bi mogao nositi s protivnicima da svakodnevno ne trenira, hrvatski se lideri ne mogu nositi s konkurencijom koja mnogo ulaže u osobni razvoj.