qLife

Pretraživanje

Newsletter

Knjiga mjeseca

Download Adobe Reader

Partneri









Tema mjeseca: qLife No.20: KLASICI

Članak: qCaffe: časno i nečasno liderstvo, Darko Cesar, Marko Lučić, Daniela Miljan, Mirna Radošević, Boris Trupčević, Igor Zlatevski, Anamarija Ćetipović

download PDF



IM: Naravno. Nije uopće upitno zahtijevaju li vrhunska postignuća podlogu u talentu. Međutim, pod pretpostavkom da su organizacije koliko-toliko vješte u identificiranju potencijala ili talenata - a mislim da jesu - postavlja se važnije pitanje: kako potom pretvaraju te "potencijalne lidere" u "dokazane lidere"? Identificirati osobe koje imaju kakvog-takvog afiniteta prema vođenju ljudi ili koji barem nemaju u tom smislu neke značajnije hendikepe, za organizacije je vrlo važna sposobnost. No, jednako važna, dapače, važnija, po meni je sposobnost da onda taj sirovi materijal, tu neobrađenu glinu, pretvore u umjetničko djelo.

Već se dugo bavim tim pitanjem, s obzirom na to da sam u hrvatskim organizacijama prepoznao zastrašujući hendikep u tom području. Mi nismo imperijalistička zemlja sa stoljećima tradicije u osvajanju svijeta, izgradnji i upravljanju društvima, kao primjerice Velika Britanija. Britanci su, da bi bili uspješna imperijalna sila, morali razviti sustav "proizvodnje lidera" namijenjenih vođenju vojnih operacija, upravljanju carstvom i kolonijama. Jednaka je situacija i s drugim imperijalnim zemljama, starijim ili mlađim. Hrvatska se nikad nije nalazila u tom društvu. Potrebe našeg društva bile su za dobrim radnicima, pa je i cjelokupni "sustav proizvodnje kadra" u državi bio tako dizajniran. Mi nemamo, kao npr. SAD ili Velika Britanija, sustav školovanja lidera.

IZ: Kakav bi to sustav bio, što oni rade?

IM: Takav sustav, koji uspješno izgrađuje lidere, može se pronaći u vojnim školama poput West Pointa na sjeveru ili Citadela na jugu SAD-a, ili pak u britanskom Sandhurstu. West Point prima pitomce, klince koji bi htjeli postati vojni zapovjednici i spremni su za to naporno raditi, i zatim ih godinu po godinu sustavno gradi u tom smjeru. Tijekom prve godine podučavaju ih sljedbeništvu. Prve godine samo uče slušati i slijediti zapovijedi, kako bi na vlastitoj koži stekli iskustvo u tome što znači biti vođen i kako izgleda dobro ili loše liderstvo. Na drugoj godini dodjeljuju im pitomce s prve godine, kako bi uvježbali direktno liderstvo, liderstvo "licem u lice". Na trećoj godini, kada i ako do nje stignu, West Point svoje kadete podučava indirektnom liderstvu, koje podrazumijeva "vođenje ljudi posredstvom drugih ljudi". Sada, kad više nisu u izravnom doticaju s ljudima koji provode njihove zapovijedi, iskustveno se upoznaju s cijelim nizom novih problema koji se pojavljuju prilikom uspinjanja na zapovjednoj hijerarhiji - poput komunikacijske distorzije ili manjkave povratne informacije, organizacijskih silosa i ostalih kulturoloških poteškoća. Konačno, na četvrtoj godini više ne uvježbavaju vođenje ljudi, nego uče o menadžmentu: kako upravljati resursima i sustavima. U organizacijskom kontekstu, četvrta godina odnosila bi se na to kako upravljati zgradama, opremom, novcima i procesima.

BT: To je to! Logičan slijed i logični koraci, a u konačnici - integracija svih elemenata bez kojih nema lidera (na čelu organizacije).

DC: Moraju li lideri znati upravljati sustavom i resursima? Nismo li prije zaključili da će lider angažirati sposobne menadžere koji će znalački upravljati sustavom i resursima na raspolaganju?

© 2006 Novem izdavaštvo d.o.o. info@quantum21.net | Krepelnik Graftwerk | XHTML | CSS | CMS | web dizajn |

Uvodnik

Članci

Misao tjedna