Upravo zbog svojih posebnih osobina ustrajnosti, kreativnosti, maštovitosti i nabijenosti energijom poduzetnici su u stanju zaraziti entuzijazmom druge članove organizacije prenoseći na njih svrhovitost i uvjerenost kako bi ih pridobili da ih slijede. O čemu god tu bilo riječi - zavodljivosti, igricama, predstavi ili karizmi - poduzetnici jednostavno znaju kako izgraditi organizaciju i osigurati joj zamah.

Međutim, treba odmah napomenuti da kod poduzetnika često nailazimo na svojevrsno "mušičavo ponašanje", koje izvire iz njihova djetinjstva i kasnijeg razvoja, zbog kojeg je s njima vrlo često iznimno teško surađivati. Mnogi poduzetnici morali su se u djetinjstvu nositi sa siromaštvom, razdvojenošću, smrti, bolesti ili napuštanjem pa ne čudi da su takva zahtjevna iskustva kasnije u životu oblikovala njihov svjetonazor.

Pomniji pogled u nutrinu osobnosti poduzetnika (engl. inner theater of the entrepreneur) često nam otkriva nestabilnosti u pogledu osjećaja identiteta i samopouzdanja. Iako se predstavljaju kao samouvjerene i samosvjesne osobe, prvi pogled često vara: njihovo ponašanje uobičajeno je više kontrafobično (reaktivno) nego proaktivno.

Mnogi poduzetnici zatomljene osjećaje niskog samopoštovanja, inferiornosti i bespomoćnosti suzbijaju pretjeranom kontrolom i gotovo maničnom aktivnošću. Većina se želi za sve pobrinuti sama - posebno oni poduzetnici koji su kao zaposlenici teško podnosili naređivanje nadređenih - te imaju velikih poteškoća s time da ih itko usmjerava. Ne vole se izlagati bilo kojem obliku izvanjske kontrole ili ustroja dok s druge strane obožavaju neovisnost i "kontrolu u vlastitim rukama".

Njihova gotovo manična usmjerenost na akciju problematična je zbog toga što njihove nagle, prije nego promišljene reakcije, organizaciji nerijetko stvaraju probleme. Iako je riječ o osobama koje očito imaju vještine savršeno primjerene "ludnici" u fazi pokretanja tvrtke, ne znači da imaju znanje i iskustvo potrebno za vođenje velike i stabilne tvrtke na profesionalnijoj razini. U tom kontekstu važno je naglasiti da govorimo o ljudima s velikim problemom otpuštanja: izuzetno im je teško imenovati kompetentnog nasljednika na mjestu predsjednika uprave ili direktora, dopustiti da se dio tvrtke odvoji ili proda, otići u mirovinu i konačno predati "uzde" nasljednicima.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu