Problemi u edukaciji lidera

Programi razvoja lidera uglavnom su neučinkoviti, i to ponajviše zbog toga što su usmjereni u pogrešnom pravcu. Bilo da je riječ o sveučilišnim programima - seminarima ili raznim treninzima - unatoč tome što je očito riječ o vrlo važnom fenomenu sustav edukacije jednostavno ne uspijeva stvoriti kvalitetne lidere. A da je tome tako ukazuje činjenica da je o liderstvu, njegovim ključnim komponentama i utjecaju koje ono ima na ljude, organizacije i čitave nacije objavljeno više od 20.000 knjiga i stotine tisuća znanstvenih i stručnih članaka.

Pa ipak, unatoč tisućljetnoj riznici kolektivnog znanja o fenomenu vodstva, povjerenje u lidere na niskim je granama i ne prestaje srozavati se. Sedamdeset i sedam posto ispitanika u četrdeset pet zemalja tvrdi da svijet prolazi kroz "duboku krizu liderstva", što znači da se povjerenje spustilo na najniže grane od kada se provode slične ankete i bilježe podaci.

Riječ je, naime, o ključnim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja - pod nazivom "Nacionalni indeks liderstva" (National Leadership Index, NLI) - provedenog u 45 zemalja svijeta u 2012. godini, u suradnji Center for Public Leadership s Harvard Kennedy Schoola i Merriman River Group. Riječ je o godišnjem istraživanju javnog mnijenja u trinaest različitih životnih područja koje se provodi u domenama od poslovnog i neprofitnog sektora do politike i religije. U svega dvjema kategorijama - vojsci i zdravstvu - povjerenje u lidere ocijenjeno je iznadprosječnim ocjenama. U ostalih jedanaest kategorija ocjene su pale ispod prosjeka ili su tamo već bile. Pritom se pokazalo da ljudi širom svijeta najmanje vjeruju političkim liderima i liderima u gospodarstvu - iskazana razina povjerenja u ove dvije kategorije tek je nešto viša od razine "uopće im ne vjerujem".

U posljednja dva desetljeća 30% predsjednika s liste Fortune 500 na funkciji se zadržalo kraće od tri godine. Stopa neuspjeha top-menadžmenta u prošlosti rijetko kada se spuštala ispod razine od 30%, s time da se ponekad penjala i do 75%. Svjetski prosjek zadržavanja direktora na funkciji pao je s 9,5 godina 1995. na današnjih 7,6 godina. Kako navodi Center for Creative Leadership, u prvih osamnaest mjeseci na poslu čak 38% novih direktora nije zadovoljilo poslodavce.  

Pa ipak, izgleda da glavni uzroci neuspjeha nemaju baš nikakve veze s kompetentnošću, znanjem ili iskustvom osoba na vodećim pozicijama. Sydney Finkelstein, autor knjige Why Smart Executives Fail te David Dotlich i Peter C. Cairo u svojoj knjizi Why CEOs Fail: The 11 Behaviors That Can Derail Your Climb To The Top And How To Manage Them iznose uvjerljive uzroke neuspjeha lidera i menadžera širom svijeta koji su uglavnom povezani s osobinama ličnosti: egocentričnošću i pomanjkanjem duhovne (SQ) i emocionalne (EQ) inteligencije.

U provokativnom članku, objavljenom na blogu magazina Harvard Business Review, autor knjige Confidence: Overcoming Low Self-Esteem, Insecurity, and Self-Doubt Tomas Chamorro-Premuzic tvrdi da su žene u svijetu liderstva uspješnije od muškaraca: "Glavni uzrok neravnopravnom rodnom omjeru u menadžmentu naša je nesposobnost da razlikujemo samopouzdanost od kompetentnosti. Naime, kao ljudska bića znakove samopouzdanja obično pogrešno tumačimo te ih interpretiramo kao da su pokazatelji kompetencije pa smo zbog toga skloni pogrešno vjerovati da su muškarci (zbog velikog samopouzdanja) bolji lideri od žena". Riječju, u kontekstu liderstva izgleda da se jedina "prednost" muškaraca nad ženama ogleda u pojačanoj egocentričnosti - zamaskiranoj u karizmu i šarm - koja se pogrešno izjednačuje s liderskom kvalitetom.

Chamorrow-Premuzic nadalje argumentira kako se zbog toga formira paradoksalni obrazac: upravo su psihološke osobine - koje muškarcima omogućuju lakše i brže uspinjanje na sam vrh korporacijske ili političke piramide - uzrok njihova kasnijeg pada! Naime, osobine koje su im potrebne da dobiju posao zapravo se umnogome razlikuju od kvaliteta koje su im potrebne da učinkovito odrade posao. Posljedično, nekompetentni ljudi prečesto se promoviraju na liderske i menadžerske funkcije, dok oni sposobniji pri izboru ostaju u njihovoj sjeni.

"Praktički svugdje u svijetu muškarci su skloni smatrati se pametnijim od žena", navodi Chamorrow-Premuzic. No, "arogancija i pretjerano samopouzdanje obrnuto su proporcionalni liderskim kvalitetama među kojima je 'sposobnost izgradnje i održanja timova visoke učinkovitosti' vjerojatno na prvome mjestu". Nadahnuti ljude pod svojim vodstvom i surađivati na zajedničkim interesima grupe, ostavljajući pritom sebične ciljeve po strani, za liderstvo je također neobično važno. I doista, bilo da je riječ o sportu, politici ili biznisu, najbolji lideri obično su skromne osobe - a skromnost, bilo da je prirodno ili odgojem uvjetovana, mnogo je češća osobina žena nego muškaraca.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu