qLife

Pretraživanje

Newsletter

Knjiga mjeseca

Download Adobe Reader

Partneri









Tema mjeseca: qLife No. 28: KLASICI III

Članak: Drevni nauk o liderstvu, M.L. Chibber

download PDF

Drevni nauk o liderstvu

M.L. Chibber M.L. Chibber, doktor znanosti, umirovljeni general indijske vojske, predavač na Indijskoj vojnoj akademiji i Stožernom koledžu za obuku obrambenih snaga, osnivač Vojnog instituta za nacionalnu integraciju, savjetnik za obranu te dugogodišnji direktor Instituta za razvoj menadžmenta u New Delhiju. Doktor Chibber je dobitnik nacionalne nagrade "Padmabhushan" koja se u Indiji dodjeljuje za izuzetne zasluge.


Umijeće vodstva istoznačnica je za idealizam na djelu.
M. Gandhi

Čovjek može ispravno izvršavati svoje zadatke tek onda kada u potpunosti razumije istinsko značenje čovječnosti. Pritom treba razumjeti da je ljudsko biće sastavljeno od tijela, uma i sebstva. Prvi element (tijelo) odnosi se na djelovanje. Drugi (um) odnosi se na spoznaju. Treći (sebstvo) odnosi se na postojanje. Djelovanje, spoznaja i postojanje zajedno čine čovječnost.

Za bilo koje postignuće u ovom svijetu čovjeku je prije svega potrebno tijelo pa se zbog toga tijelo poistovjećuje s djelovanjem. Kako bismo odredili što je dobro ili loše, ispravno ili pogrešno, istinito ili neistinito, grješno ili pohvalno, potom se koristimo s moću propitivanja i razlučivanja - sposobnošću našeg uma. Dakle, um je instrument poimanja. Nakon toga slijedi princip nepromjenjivog sebstva koji je uvijek postojan u svojoj Istini.

Jedinstveni izraz za trojstvo tijela, uma i sebstva je saccitananda (bitak, svijest, blaženstvo). Bitak je to što jest. Načelo koje nam omogućuje da shvatimo fizičko (svjetovno) i ono što je iznad svjetovnog i znanstvenog naziva se svjesnost. Kada se bitak i svijest nađu zajedno javlja se blaženstvo. Ljudsko biće proživljava iskustva svjesnosti, postojanja i blaženstva zahvaljujući tijelu.

Ako je čovjek isključivo usredotočen na tijelo - kada tijelo nije povezano s umom i sebstvom - spušta se na razinu životinje. Kada um nije povezan sa sebstvom ili nema spoznaje o svojoj povezanosti sa sebstvom, podređenost tijelu čovjeka pretvara u demona.

Sebstvo uvijek ostaje božansko - ono ni na koji način nije povezano s tijelom ili umom. Cjelokupna čovjekova osobnost normalno funkcionira jedinu u slučaju skladnog jedinstva tijela, uma i sebstva.

Ako osobu upitamo o tome što najviše želi najčešće će reći: "Želim dug i udoban život". Pa ipak, ako bismo nakon toga upitali što se podrazumijeva pod "udobnošću", mnogi ljudi ne bi znali jasno i jednoznačno odgovoriti. Primjerice, mnogi ljudi smatraju da sreća podrazumijeva bogatstvo i uživanje u osjetilnim užicima. Međutim, prava sreća ne sastoji se u tome. Osim toga, ljudi sreću uobičajeno poistovjećuju s načinom (stilom) života koji odgovara njihovim ego željama, primjerice, da se nesmetano kreću gdje god požele, da rade samo ono što žele i što ih zabavlja te da provode vrijeme u dokolici i gošćenju. Pa ipak, u opisanim slučajevima ne radi se o istinskoj sreći jer istinska sreća podrazumijeva poštivanje sebstva i proživljavanje njegova blaženstva. Onaj tko ne vjeruje u sebe i u svoje sebstvo podložan je egoističnoj umišljenosti koja vodi prema uništenju te je stoga pronalazimo u korijenima svakog zla na ovome svijetu.

Privrženost istini, nadzor nad osjetilima, staloženost, mir, obzirnost i suosjećanje šest je kvaliteta u osnovi čovječnosti. Ako želimo da navedene kvalitete prosvijetle naš život, potrebno je održavati čistoću misli, riječi i djela. Pored toga, osoba koja teži tomu da postane lider, mora ovladati:
1. spoznajom o sebi samome (poznavati vlastite sposobnosti i slabosti),
2. znanjem u vlastitom području djelovanja/rada,
3. poznavati društveno okruženje.

Pravi lider mora imati kvalitete koje nazivamo individualnim (ili osobnim) karakterom i nacionalnim karakterom. Odbacivanjem sebičnih interesa - podjela na "moje" i "tvoje" - istinski lider treba se posvetiti dobrobiti svih ljudi i podržavati ugled svoje zemlje. Lider mora u svakoj prilici kročiti ispred sljedbenika umjesto da naređuje iz pozadine. Svojim životom mora davati primjer. Ako svijet u kojem živimo išta treba u ovom trenutku onda su to lideri koji vode osobnim primjerom.  

Liderom možemo nazvati samo onu osobu koja živi istinu, ispravnost, mir, ljubav i nenasilje, koja je zbog toga radosna i koja svoju radost rado dijeli s drugima. Osim toga, istinski lider mora biti nesebičan i požrtvovan. U svom srcu mora njegovati želju da pomogne ljudima i težiti tomu da služenjem zadobije njihovo povjerenje. Mora biti pripravan na žrtvovanje radi višeg cilja. Lider je onaj koji ne brine o posjedovanju, koji teži dobrobiti društva nastojeći pritom da bude uzorito ljudsko biće.


1.1. Povijesne pretpostavke

Nakon tisuća godina čovječanstvo ulazi u novo razvojno razdoblje koje je započelo oko 1850. godine. Po svemu sudeći, izgleda da je riječ o vrlo važnom razdoblju ubrzane evolucije ljudske svijesti o čovjekovoj duhovnoj stvarnosti, te o njenom uzdizanju na više razine nego li je danas slučaj. A kako se trenutačno nalazimo negdje u sredini, iz "ptičje perspektive" možemo promotriti sve što se događalo tijekom prvih 150 prijelaznih godina. Već na prvi pogled shvaćamo da su se u tom periodu dogodile značajnije stvari za čovječanstvo nego u cjelokupnoj povijesti.

Riječ je o razdoblju u kojem je kulminiralo ljudsko nastojanje da se najzad realiziraju ciljevi mira, kontinuiranog napretka i ljudskog dostojanstva. Pa ipak, unatoč tome što su iskušane različite koncepcije većeg uspjeha u konačnici nije bilo. Različiti politički sustavi - monarhije, diktature, kolonijalizam, imperijalizam, fašizam, socijalizam, komunizam, vođena demokracija i drugi - u različitim dijelovima svijeta prvo su prihvaćeni, a potom su redom postupno odbačeni. Za demokraciju - sustav koji se na koncu pokazao najboljim - sa sigurnošću možemo ustvrditi da nije postigao željenu svrhu. Za kapitalizam i komunizam možemo zaključiti kako nisu uspjeli riješiti gospodarske probleme stanovništva. Zbog svega toga zaključujemo kako je izuzetan napredak znanosti i tehnologije učinio život ugodnijim i lakšim, a da istovremeno nije previše pridonio trajnoj ljudskoj sreći. Štoviše, život je danas stresniji nego ikada prije.

Pod parolom realizacije "pravednog svjetskog poretka" - fraze koja ne služi drugome doli veličanju ljudske sebičnosti - tijekom dva svjetska rata čovječanstvo je iskusilo zastrašujuće gubitke ljudstva i imovine. Gledano s razine pojedinca sebičnost je iznenada postala moralna poprimivši naziv "samodostatnog individualizma". Taj odmak od služenja društvu prema prvenstvenom služenju sebi poremetio je istinsku ljudsku prirodu. Što nam je onda činiti u preostalim godinama na prijelazu u novo doba?

Cijeli tekst pročitajte u qLifeu
 

© 2006 Novem izdavaštvo d.o.o. info@quantum21.net | Krepelnik Graftwerk | XHTML | CSS | CMS | web dizajn |

Uvodnik

Članci

Misao tjedna