Gledano kroz povijest, biti lider nikada nije bilo jednostavno. Pa ipak, početkom 21. stoljeća čini se kako prihvaćanje te uloge dodatno dobiva na težini. Izazovi modernog vremena, naime, traže od čelnih ljudi nacija i organizacija da iz temelja promijene vlastite stavove, uobičajeni način rada te u nekim slučajevima čak i duboko ukorijenjene vrijednosti.
U tom kontekstu uglavnom mislim na adaptivne izazove, odnosno probleme nejasnog rješenja koje uvijek zahtijeva promjenu pojedinca. Uzmimo, primjerice, slučaj iz medicine. Osobi kojoj je dijagnosticirana upala grla liječnik će propisati terapiju penicilinom koja će vjerojatno dovesti pacijenta do ozdravljenja, a da pritom neće zahtijevati da pacijent promijeni vlastiti stil života. Druga dijagnoza, primjerice, začepljenje krvnih žila, zahtijevat će kirurški zahvat koji će zatim dovesti do ozdravljenja. No, ako u ovom slučaju pacijent ne promijeni svoj način života - ne promijeni prehranu, prestane pušiti, poboljša fizičku kondiciju, smanji stres - bolest će se vratiti.
Adaptivni izazovi zahtijevaju bolne prilagodbe. Voditi ljude kroz adaptivne promjene težak je i riskantan zadatak. Od ljudi zahtijeva da postanu otporni na gubitke - odbace i odreknu se starog (navika, stavova i slično) u korist stjecanja novog; da redefiniraju odanost prema kolegama, propitaju ispravnost vlastitog razmišljanja, stavova ili vrijednosti. Traži se da postanu otporni na osjećaj nesposobnosti - uvijek prisutan u procesu preoblikovanja i razvoja novih kompetencija. Adaptivna je promjena bolna, a voditi je opasan je zadatak. Primjeri Martina Luthera Kinga, Rudolpha Giulianija ili Carly Fiorine to najbolje pokazuju.
Liderstvo ne bi bilo toliko zahtjevno kada bi se bavilo samo lijepim vijestima. Nažalost, mnogi lideri izbjegavaju teži dio posla zato što izbjegavaju spominjati loše vijesti. Primjerice, unatoč tome što je riječ o jedinom iskrenom i istinitom pristupu, teško je od lidera očekivati da se ljudima obrati na ovakav način: "Poštovani, poručujem vam da nas očekuju korjenite promjene… ovako više ne možemo dalje. Međutim, novi smjer još nismo odredili zato što nam trendovi u okruženju nisu baš posve jasni. Osim toga, nismo baš sigurni u kojoj su mjeri naši planovi učinkoviti. U procesu u koji se upuštamo očekuju nas nesuglasice i sukobi u definiranju vrijednosti, bol od gubitka ugodne prošlosti, starih navika i bliskih odnosa s ljudima, te iznimni osjećaj nesposobnosti u težnji za inovacijama i učenjem. Pripremite se na sumnje i nesigurnosti kada zastranimo u bilo kojem smislu."
Koliko god lideri iskreni bili, ovakve poruke rijetko kada izgovaraju pred svojim suradnicima i sljedbenicima, unatoč tome što je riječ o jedinoj istini.
Opasnosti prešutnih sporazuma
Suočeni s velikim izazovima, a da pritom nemaju prave odgovore, na čelu nacija i organizacija protkanih očajnim ljudima koji vape za sigurnošću, lideri uobičajeno posežu za "smirivanjem tenzija" jer je iskazivanje nesigurnosti za njih vrlo opasno. S obzirom na to da životne okolnosti lidere obično suočavaju s kombinacijom tehničkih i adaptivnih izazova, oni se uobičajeno usmjeravaju na probleme tehničke prirode kako bi izbjegli adaptivne. Opisani obrazac vrlo često susrećemo u biznisu i javnim djelatnostima kada se visoko pozicionirani lideri i menadžeri bave poznatim - odnosno izazovima s kojima mogu izaći na kraj - radije nego da prolaze kroz teško i zahtjevno iskustvo osjećaja vlastite nesposobnosti.