"Tijekom cijelog 20. stoljeća cijene resursa su padale, a u slučaju energenata tijekom dužeg razdoblja bile su više-manje ujednačene iako je dolazilo do periodičnih skokovitih porasta i padova cijena. Stvarna cijena roba - prema MGI indeksu najvažnijih vrsta roba - pala je za gotovo 50 posto. Ovaj podatak impresionira i zapanjuje uzmemo li u obzir činjenicu da se tijekom promatranog stogodišnjeg razdoblja stanovništvo Zemlje učetverostručilo te da je globalni BDP povećan za oko dvadeset puta. Posljedica takvih kretanja snažan je rast potražnje za resursima, i to od 600 do 2.000 posto, ovisno o vrsti resursa."

U suštini, niske cijene resursa dugo vremena su nam slale signale o tome da ih i dalje možemo nesmetano crpiti, unatoč tome što se stanovništvo stalno povećava i uzrokuje stalni rast potrošnje.

No, to je bilo tada.

Sadašnjost je bitno drugačija - brzina osvješćivanja i prihvaćanja nove realnosti odredit će tko će opstati, a tko nestati u novoj eri koja upravo počinje. Svake godine u neposrednom sam kontaktu s oko 5.000 lidera i menadžera s kojima surađujem kao poslovni savjetnik. Razgovarajući s njima uvidjela sam da uglavnom još uvijek nisu svjesni nove stvarnosti rapidnog iscrpljivanja prirodnih resursa. Zbog toga smatram da je hitno potrebno uključiti "sirene za uzbunu" jer su trendovi više nego alarmantni:
1. Od početka 21. stoljeća realne cijene roba porasle su 147 posto.
2. Podmirivanje buduće potražnje zahtijeva ulaganja od minimalno 1.000 milijardi dolara godišnje u sustav obnove resursa.
3. Očekuje se kako će se do 2030. na globalno tržište uključiti još tri milijarde potrošača srednje klase što će rezultirati dodatnim pritiskom na potražnju za resursima.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu