Profil društveno odgovornog lidera: Tex Gunning

Miljenko Cimeša Texa Gunninga, predsjednika uprave TNT-a

Miljenko Cimeša, predsjednik SoL Hrvatska i SoL konzultant. U fokusu pozornosti su mu pitanja vođenja dubokih organizacijskih i društvenih promjena. U svom radu nastoji povezati metode strateškog upravljanja s novim kompetencijama kao što su sustavno razmišljanje, produktivna komunikacija i kreiranje vizije.

Kada ne bismo predočili konkretan primjer društveno odgovornog liderstva ovaj tematski broj ostao bi nepotpun, nedorečen i neuvjerljiv. Stoga smo ekskluzivno za ovu priliku odlučili napisati tekst o životu i djelu Texa Gunninga, predsjednika uprave TNT-a, jedne od najvećih svjetskih kompanija za brzu isporuku pošiljki.

Ekonomist po obrazovanju, Gunning svoju karijeru započinje krajem 70-ih u revizorskoj kući, a 1983. godine prelazi u Unileverov odjel kontrolinga, te potom u ured uprave. Prema Gunningovim riječima, suradnja s Florisom Majersom, tadašnjim predsjednikom uprave, promijenila mu je život: "Konačno sam uspio sresti mudrog čovjeka koji je imponirao svojom osobnošću. Uz njega sam shvatio da moram mnogo raditi na sebi i puno više proučavati filozofiju i povijest."

Nakon vremena provedenog u središnjici tvrtke Tex je premješten na Tajland na mjesto direktora marketinga Unileverove podružnice u toj zemlji, a potom na funkciju generalnog direktora Unilever Australia gdje si je priskrbio imidž "stručnjaka za restrukturiranje". Radi toga, početkom 1995. godine uprava konglomerata imenovala ga je predsjednikom poslovne jedinice Unilever Vlees Groupe Nederland (UVGN) u Ossu, gradiću na jugu Nizozemske. Gunning vrlo brzo shvaća kako je preuzimanjem UVGN-a preuzeo zapovijedanje "brodom koji tone" jer su svi ključni poslovni pokazatelji imali negativan predznak: proizvedene količine robe opadale su, tržišni udio se smanjivao, marže su također opadale, a jedino su troškovi rasli. Privid pozitivnog poslovanja tvrtka je godinama održavala kontinuiranim povećanjem cijena. Poseban problem predstavljalo je loše upravljanje kvalitetom koje je vremenom stvorilo ogromne troškove škarta od 3.700 paleta pokvarene robe vrijedne 4,3 milijuna eura. Sve ovo ukazivalo je na to da je Gunning preuzeo kompaniju koja treba radikalne promjene. Tako je doista i bilo.


Poziv na buđenje

U rano proljeće 1995. godine svih 1.400 djelatnika UVGN-a smješteno je u dvadesetak autobusa te su potom odvezeni u nepoznatom smjeru na nepoznato odredište. Ubrzo su shvatili kako je cilj njihovog putovanja skladište u kojem ih je u "društvu" 3.700 paleta pokvarene robe dočekao Gunning. U ozračju neugodnog mirisa Tex je okupljenima održao govor. "U početku je bio vrlo miran da bi nam na kraju priuštio pravi pakao", kasnije je izjavio jedan od radnika iz proizvodnje. Prema sjećanjima jednog od sektorskih direktora, ključna Gunnigovu poruka ogledala se u riječima: "Svatko je odgovoran za situaciju u kojoj smo se našli...nema ni 'više' ni 'manje' odgovornih". Po završetku govora Tex je u pratnji djelatnika prošetao ogromnim skladištem: zajedno su brojali palete i računali gubitke. U zadnjoj sceni ovog neobičnog happeninga 3.700 paleta pokvarene robe zajedničkim snagama zakopano je u ogromnu jamu.

Sukladno trenutačnoj realnosti, Gunning se posvetio "održavanju broda na površini" kako bi kratkoročno spriječio vrlo izgledno potonuće. Paralelno s time, intenzivno je analizirao situaciju tragajući za najboljom "sustavnom polugom". (sustavna poluga - intervencija koja uz najmanje uložene energije daje najveće rezultate, op.ur.) U segmentu smanjivanja troškova razmišljao je o otpuštanju viškova zaposlenika i prodaji imovine. Ništa novo što već nismo vidjeli.