Intervju s Nadyjom Zhexembayevom

Marko Lučić Nadya Zhexembayeva, doktorica znanosti, nositeljica titule Coca-Cola Chaired Professor of Sustainable Development, predavačica liderstva i strateškog razvoja na IEDC – Poslovnoj školi Bled. Autorica je dvije knjige: Overfished Ocean Strategy, te u koautorstvu s Chrisom Laszlom Embedded Sustainability: the Next BIG Competitive Advantage. www.overfishedoceanstrategy.com

Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.
 

Marko Lučić: U tekstu "Nove strategije poslovanja u resursima osiromašenom svijetu" govorite o gotovo 15 godina djelovanja "na raskrižju strategije, upravljanja promjenama i održivog razvoja". Zanimljivo je da ste odabrali upravo ta područja kao glavne teme akademskog i konzultantskog rada. Zašto?

Nadya Zhexembayeva: U strategiju sam se davno zaljubila. Relativno rano sam se zaposlila, još u srednjoj školi, u jednoj osiguravajućoj tvrtki gdje sam vrlo brzo napredovala upravo zahvaljujući strateškom planiranju. Kasnije sam s iznenađenjem ustanovila kako su mudre izreke - ispisane na panoima organizacije u svrhu motiviranja djelatnika - doista istinite.
 
Najdraža mi je poznata misao Petera Druckera "Kultura smaže strategiju za doručak" (engl. Organisational culture eats strategy for breakfast, lunch and dinner so don't leave it unattended) koja govori o tome da ako nemate adekvatnu kulturu koja podržava implementaciju, niti jedan racionalno-genijalni strateški plan neće zaživjeti. Strategijom se tvrtku može usmjeriti na dizajn i inovacije kao temeljne konkurentske prednosti tvrtke, ali ako u kompaniji prevladava kultura racionalno-pedantnog inženjerstva, nema šanse da neki "tipovi s ludim idejama" prežive u takvom okruženju.

Uzdrmana tim otkrićem, upisala sam doktorat iz organizacijskog ponašanja s posebnim fokusom na upravljanje promjenama. Na prvoj godini doktorskog studija našla sam se u timu profesora i studenata koji je pozvan da pomogne kompaniji suočenoj s vrlo specifičnim problemom strateške promjene: proizvođač kave našao se pred stečajem jer nije vodio dovoljno računa o održivosti svojih snabdjevača - poljoprivrednika koji proizvode kavu. Nakon tog projekta uslijedio je drugi, pa treći pa četvrti… Tako mi se iznenada pružila prilika i čast 15 godina raditi na području održivosti.

ML: Na jednome mjestu spominjete kako svake godine izravno surađujete s oko 5.000 top menadžera iz čega se može zaključiti da vrlo intenzivno komunicirate s predstavnicima poslovne zajednice. Možete li čitateljima pobliže objasniti o kakvom je angažmanu riječ i što pokušavate postići?

NZ: Godine 2006. ukazala se sretna prilika da se pridružim profesorskom timu poslovne škole IEDC Bled School of Management koja je, to dobro znate, specijalizirana za edukaciju i usavršavanje lidera i menadžera. Takav vid obrazovanja poprilično se razlikuje od tradicionalne edukacije na fakultetima jer okuplja ljude velikog praktičnog iskustva, željne znanja i dodatnih teoretskih objašnjenja za kojima posežu radi otkrivanja dubljeg smisla svoga posla. Upravo zbog takvog sastava polaznika kao profesor nalazite se u ulozi facilitatora i moderatora novih otkrića s osnovnim zadatkom povezivanja: informacija, činjenica, spoznaja, događaja, obrazaca. Profesor na ustanovi kao što je IEDC služi kao svojevrsno ogledalo u kojem se odražavaju razmišljanja i aktivnosti polaznika. Takav način rada iznimno me veseli; tu sam kao "kod kuće".

Od 2006. godine naovamo, osim na IEDC-u predavala sam i na drugim institucijama poput INSEAD-CEDEP-a u Francuskoj, IPADE Business Schoola u Meksiku te na mojemu matičnom fakultetu Case Western Reserve University u SAD-u. Slijedom intenzivnog angažmana, na posebno dizajniranim seminarima i dugoročnim projektima reinvencije kompanija, osobno sam pridonijela razvoju više od 5.000 lidera i menadžera iz šezdesetak zemalja i dvadesetak različitih industrijskih sektora.