Društveno odgovorno liderstvo

Miljenko Cimeša, Andreja Pavlović Miljenko Cimeša, predsjednik SoL Hrvatska i SoL konzultant. U fokusu pozornosti su mu pitanja vođenja dubokih organizacijskih i društvenih promjena. U svom radu nastoji povezati metode strateškog upravljanja s novim kompetencijama kao što su sustavno razmišljanje, produktivna komunikacija i kreiranje vizije.

Andreja Pavlović, partnerica i starija savjetnica u konzultantskoj kući Hauska & Partner. Bavi se izgradnjom odnosa i upravljanjem ključnim pitanjima za održivost organizacija te savjetovanjem u svezi primjene društveno odgovornog poslovanja i sudjelovanja javnosti u odlučivanju o zaštiti okoliša.
 

Ne možemo si dozvoliti neodlučnost, polovične mjere ili postupne promjene. Naš cilj mora biti transformacija. - Ban Ki-moon

Na početku 21 stoljeća svijet je suočen s izazovima bez presedana u povijesti ljudskog društva. Klimatske promjene, nestanak biološke raznolikosti, pretjerana eksploatacija prirodnih resursa, ekonomske nejednakosti, financijske krize, terorizam i nova tehnološka revolucija primjeri su kompleksnih, međusobno povezanih izazova. Suočavanje s njima zahtijevat će ostvarivanje transformacije - dubokih promjena u načinu razmišljanja i djelovanja - od pojedinaca do globalnih institucija.

Na razini poduzeća transformacija implicira usvajanje i dosljednu provedbu koncepcije društveno odgovornog poslovanja. Proces transformacije mogu voditi samo društveno odgovorni lideri. Stoga razvoj društveno odgovornih lidera u poduzećima, lokalnim zajednicama, državnim i globalnim institucijama predstavlja ključni preduvjet uspješnog nošenja s izazovima.


Izazovi bez presedana

Istraživanja pokazuju da je čovječanstvo svojim djelovanjem stvorilo planetarnu krizu (Will Steffen et. al.: Planetary Boundaries: Guiding human development on a changing planet). Znanstveni dokazi ukazuju na to da je utjecaj razvoja ljudskog društva na planetarne sustave gotovo dosegao "točku preokreta". Prema najnovijim istraživanjima, od devet planetarnih granica čovječanstvo je probilo četiri: klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti, biokemijski procesi, tj. ciklusi fosfora i dušika, te korištenje tla. Zbog velike kompleksnosti i nepredvidljivosti planetarnih sustava, teško je procijeniti razinu globalnih rizika koji proizlaze iz probijanja navedenih granica.

Prema procjenama IPCC-a, postojeća koncentracija od 450 ppm-a stakleničkih plinova rezultira 1,6 postotnom vjerojatnošću rasta temperature za 6°C (s potencijalno katastrofalnim posljedicama po opstanak suvremene civilizacije). Stoga J. Rockström postavlja pitanje o tome je li tih 1,6 posto prihvatljivo. Prema njegovom proračunu, prihvaćanje navedenog rizika u zračnom prometu bilo bi jednako prihvaćanju pada 1500 zrakoplova svakog dana! Riječ je, dakle, o razini rizika koju sigurno ne bismo prihvatili niti u jednom sektoru društva.

Pored probijanja planetarnih granica, čovječanstvo je suočeno i s izazovom nestašice resursa: od pitke vode, do energenata i rijetkih minerala (više o toj temi u tekstu Nadye Zhexembayeve).

Ekološki otisak čovječanstva iznosi 1,6, a za Hrvatsku 3,8. To znači da svijet u cjelini obnovljive resurse troši 60 posto brže u odnosu na regenerativne sposobnosti planete. Milenijska procjena ekosustava pokazala je da je tijekom proteklih 50 godina čovječanstvo promijenilo eko-sustav brže i više nego ikada ranije u povijesti ljudskog društva. To je rezultiralo značajnim pogoršanjem situacije u 60% analiziranih eko-sustava (Overview of the Milliennium Ecosystem Assessment).