Osnove mindfulness prakse

Ryan M. Niemiec Ryan M. Niemiec, doktor znanosti, psiholog, coach, autor i publicist. Urednik je časopisa PsycCRITIQUES, službenog glasila American Psychological Association i direktor VIA Institute on Character, jedinstvene neprofitne organizacije koja se bavi osnaživanje karaktera polaznika. Autor je bestselera Mindfulness and Character Strenghts: A Practical Guide to Flourishing.    

Mindfulness je drevna praksa koja je tek nedavno postala popularna u zapadnjačkom svijetu iako se prakticira od davnina. Psiholozi, neuroznanstvenici te cijeli niz stručnjaka različitih područja istražuje i/ili primjenjuje mindfulness metodu. Koncepcija potječe iz budističke tradicije stare više od 2.500 godina koju su na zapad donijeli tibetski učitelji koji su emigrirali na ove prostore te zapadnjaci koji su putovali u Aziju da bi proučavali i prakticirali drevna učenja prije nego što su postala poznata u zapadnjačkom svijetu. Mnogi pojedinci koji su se intenzivno bavili istraživanjima, te psiholozi i liječnici na području mentalnog zdravlja, vremenom su i sami počeli prakticirati mindfulness metodu pa je bilo samo pitanje vremena kad će se zapadnjačka kultura temeljito i ozbiljno pozabaviti navedenim fenomenom umjesto da ga smatra svojevrsnim istočnjačkim ezoteričnim čudom.

U budističkom sustavu, mindfulness je jedno od više obilježja, kvaliteta uma kojim se nastoji postići "buđenje" ili "prosvjetljenje", odnosno stanje kada čovjek iskušava fizičku ili emocionalnu bol, a da pritom ne pati. Navedeno iskustvo uključuje transcendenciju bića uobičajeno popraćenu snažnim osjećajem blagostanja, suosjećanja i altruističnih pobuda.

Mindfulness se spominje u najstarijim poznatim budističkim tekstovima Theravada budizma (Pali kanon), ali kao suštinsko obilježje budističkih načela mindfulness je ostao središnji dio budističkog učenja koje se vremenom širilo preko raznih kultura te kroz određene škole poput Mahajane (npr. Zen) i Vajrajane (npr. Tibetansko učenje). Formalne budističke meditacije ponekad su pojednostavljene te se dijele na dvije temeljne prakse:
- samatha ili samadhi (koncentracija, meditacija usmjerena na jednu točku),
- vipassana (meditacija okrenuta unutarnjim uvidima).

Iako je prvi oblik usmjeren ka postizanju mira i koncentracije, dok je drugi usmjeren na duboki pogled u unutarnji svijet te na dosezanje dubokih uvida, mnogi zapadnjački praktičari povezuju ove dvije vrste meditacije u jedinstveni mindfulness program. Prema budističkom učenju, negativni naboji nastaju zbog pogrešne percepcije i nerazumijevanja drugih ljudi i univerzuma koji nas okružuje, a ključni životni motiv je oduvijek bila potraga za srećom.

Moglo bi se reći da je mindfulness privukao pažnju Zapada kroz njegovo upoznavanje budizma, i to upravo zato što budizam naglašava ključni značaj mindfulnessa te je razvio cijeli niz metoda kako bi se mindfulness razvijao među praktičarima. Budistička psihologija jasno izražava cilj i potrebu smanjenja patnje i stvaranja ugode što je u skladu s težnjama i željenim primjenama u kliničkim istraživanjima na Zapadu. Osim toga, budizam se intenzivno bavi empirijskim promatranjem vjere, a da pritom ne zahtijeva nikakva posebna vjerovanja koja se ne mogu verificirati promatranjem. Učinkovito prakticiranje mindfulnessa ne zahtijeva pripadnost nekoj određenoj religiji.

Iako je budistička tradicija najzaslužnija za jasnije artikuliranje i uvođenje mindfulnessa u zapadnjačku kulturu, različiti oblici ove tehnike kontrole uma prisutni su u svim većim religijama svijeta. Elementi mindfulnessa možda su najizraženiji u "mističnim" ili kontemplativnim granama religije koje njeguju i posebno naglašavaju introspekciju, poniznost i strpljenje. Medu te grupe svakako spadaju i neki mistični ogranci kršćanske religije, poput Očeva pustinje u Egiptu u 3. stoljeću, Svete Terezije Avilske ili Svetog Ivana od Križa. Osim toga, treba naglasiti i pravce u drugim religijama: sufizam ili sufitski islam, židovski kabbalah, taoizam i hinduizam (npr. advaita vedanta). To potvrđuje i postojanje istih izraza za aspekt postojane usmjerene pažnje što je važan element mindfulnessa: predana molitva i spoznaja Boga u kršćanstvu (recollection), zikr u islamu, kavanah u židovskoj vjeri i samadhi u budizmu i hinduizmu. Anthony de Mello, poznati jezuitski znanstvenik iz Indije čija su djela objavljena i prevođena širom svijeta pa i u Hrvatskoj, integrirao je budističke i hindu molitve u kršćansku duhovnost. Njegova prva knjiga Sadhana nudi široki raspon kontemplativnih metoda za početnike kako bi se stekle vještine za spoznavanje zahvalnosti, dubljeg sagledavanja, duhovnosti, upijanje ljepote i mindfulnessa tijela, disanja i zvuka. Naslov knjige je indijska riječ s mnogo značenja – disciplina, tehnika, vježbanje duhovnosti i pristup Bogu. U novije vrijeme, kršćanski znanstvenici nastavili su proučavati mindfulness kojeg su okarakterizirali kao "pronalaženje Boga u svemu što nas okružuje".