Mindfulness je tema kojom su se bavili i svjetovni filozofi. Primjerice, Piron iz Elisa i drugi filozofi antičke skeptičke tradicije učili su o tome kako suspendirati misli i iskustva kako bi postigli osjećaj mira ili stanje koje su nazvali "ataraxia". U osnovi, riječ je o koncepciji odmaka od stvarnosti mindfulnessa koji ćemo razmatrati kasnije u tekstu. Adam Smith, škotski ekonomist iz 18. stoljeća, zagovarao je koncepciju "nepristranog promatrača" kojom se nastoji suspregnuti intenzivne emocije kako bi se moglo objektivno i etično djelovati.

Suvremenije poglede na temu mindfulnessa pronalazimo u radovima Herberta Bensona, liječnika i profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard, koji naglašava važnost koncentracijskog aspekta mindfulnessa te tvrdi da su u kontekstu mindfulnessa - bez obzira na to je li neka osoba vjernik ili nije - uvijek prisutna četiri elementa:
1. mirno i tiho okruženje,
2. mentalno sredstvo (stalni stimulans),
3. pasivan stav (preusmjeravanje pažnje),
4. udoban položaj (zadržavanje položaja tijela kroz najmanje 20 minuta – sjedeći, klečeći stav ili ljuljanje).

Iskustvo koje nastaje ispunjenjem navedenih četiriju elemenata naziva reakcijom relaksacije. Benson je naveo i dodatne savjete koji su konzistentni s praksom mindfulnessa: ne treba se slijepo držati jednog položaja tijela ili jedne tehnike, ne treba se prisiljavati na prakticiranje kada nismo raspoloženi, te na kraju, ne treba očekivati čudesne rezultate.

Jon Kabat-Zinn osoba je koja je najviše doprinijela popularizaciji koncepta mindfulnessa na Zapadu. Jon je osmislio poseban program MBSR – Mindfulness Based Stress Reduction , vrlo originalan, strukturirani program koji je poslužio kao temelj za razradu drugih programa koji su se proširili svijetom kako bi pomogli mnogim ljudima suočiti se sa stresom. U kasnim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća Kabat-Zinn i njegovi radovi prepoznati su kao vrijedan doprinos medicini. Tada je on bio jedan od malobrojnih liječnika koji su se u sklopu renomiranog Medicinskog fakulteta Sveučilišta Massachusetts intenzivno bavili proučavanjem učinka mindfulnessa na sveopće zdravstveno stanje pojedinca.

Thich Nhat Hanh, zen budistički redovnik, značajno je utjecao na širenje mindfulnessa svijetom. Napisao je stotinjak knjiga o miru i mindfulnessu, a njegovi su radovi naišli na veliki odjek pa je 1979. godine postao kandidat Nobelove nagradu za mir. Neumorno je putovao svijetom i održavao treninge za brojne grupe koje je obično vodio na mirna i posebna mjesta (retreate) na kojima se ponekad okupljalo više od 1000 polaznika.

Naravno, postoji cijeli niz drugih učitelja, pripadnika istočnih i zapadnih tradicija koji su služili kao katalizatori u širenju i popularizaciji mindfulnessa, naročito u zapadnoj kulturi. Nabrojit ću samo one najvažnije: Tara Bennett-Goleman, Tara Brach, Pema Chodron, Joseph Goldstein, Jack Kornfield, Lama Surya Das i Sharon Salzberg.