Nema nikakvih naznaka da će sile koje djeluju na atomizaciju i fragmentaciju naše pažnje slabjeti. Naprotiv, vjerojatno će postajati sve jače. Stoga mnogi pobornici mindfulnessa već sada ovu metodu vide kao neizbježni alat u borbi protiv svakodnevnog bombardiranja informacijama i raznim podražajima. Sposobnost koncentracije pažnje na zrno suhog grožđa tijekom nekoliko minuta i nije toliko glupi zadatak stvaraju li se time preduvjeti za razvoj vještina koje će nam omogućiti preživljavanje i uspjeh u 21. stoljeću.


Iznova umrežiti mozak

S komadom grožđice zalijepljene za zube, promatrala sam ostalih petnaestak polaznika MSBR terapije koji će svaki ponedjeljak kroz osam tjedana dolaziti na večernju edukaciju. U razgovoru, svaki je naveo svoje razloge zašto je spremno uplatio 350 dolara kako bi nešto naučio o meditaciji i mindfulnessu. Jedna plavuša u ranim dvadesetima pričala je o stresnim situacijama na poslu, svakodnevnim sastancima na kojima se skače s teme na temu, o tome kako nema vremena za stanku i "resetiranje"; zbog svega toga liječnik joj je prepisao Klonopin - lijek za ublažavanje tjeskobe. Druga mlada žena, majka na porodiljnom dopustu, pričala je o tome koliko joj je važna puna prisutnost s njezinom bebom koju zbog brojnih obaveza teško ostvaruje. Jedan mlađi socijalni radnik požalio se na stres i teške situacije s kojima se susreće radeći s ljudima na rubu egzistencije koji se pokušavaju vratiti normalnom životu.

Ja sam krenula na terapiju kako bih bolje razumjela i naučila što znači mindfulness - usredotočena svjesnost. Međutim, postojali su i drugi razlozi zašto sam se nadala da će mi MBSR metoda pomoći u ublažavanju stresa. Naime, postala sam majka, a moj sinčić nedavno je navršio godinu dana. Moram priznati da veoma uživam u majčinstvu, ali ostaje činjenica kako dijete traži pažnju, a uz održavanje kućanstva i redovni posao čini mi se kako mu u tome ne izlazim previše u susret što moj život čini veoma napetim i stresnim. Poput mnogih ljudi danas, i ja koristim moderna komunikacijska sredstva te sam zbog toga stalno na vezi: imam osobni iPhone i BlackBerry za posao, stolno i prijenosno računalo na poslu te iPad kod kuće. Gotovo da ne prođe sat u danu, a da ne pogledam u neki ekran.

Kada se jednom "navučemo" na tako intenzivnu komunikaciju, teško je obuzdati unutarnji poriv stalnog praćenja poruka, vijesti i drugih informacija. Na početku dvosatnog terapijskog programa naša voditeljica - sitna i graciozna Paulette Graf - zvukom cimbala označila bi početak meditacije. Meni je to bio iznimno frustrirajući trenutak - koji bi potrajao 40 minuta - tijekom kojih sam se pokušavala usredotočiti na vlastito disanje kako nas je Paulette učila. Međutim, kontinuirano su me bombardirale misli o tome kako je sada moja obitelj, o zvukovima u dvorani te o tome kako ću doživljaje s programa pretočiti u ovu priču.

Jedne večeri u program je uključeno svjesno hodanje. U našoj maloj dvorani u kojoj smo se sastajali stali smo u krug i zajedno koračali. "Obratite pažnju kako prvo petom dodirujete pod, a zatim prednjim dijelom stopala," govorila je Paulette. "Prvo jedna noga, a zatim druga". Slušala sam Paulette i hodala u krugu. Pa ipak, čak i tada stalno su mi navirale misli i brige o tome što me čeka sljedećeg dana, koliko e-mailova je stiglo i čeka odgovor i slično. Voditeljica nam je objašnjavala kako je takav oblik nehotične distrakcije normalna pojava te da nema smisla boriti se protiv toga i pod svaku cijenu nastojati mentalno se udaljiti od zadataka koji su pred nama. Naprotiv, kažu da je najvažnije osvijestiti taj trenutak skretanja pažnje kada naše misli odlutaju s jedne teme na drugu. Upravo je u tome suština mindfulnessa.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...