Kako se proteklih godina mindfulness na Zapadu počeo pretvarati u zasebni sustav osobnog razvoja, na poziv Ivana i Daniele odlučio sam u okviru ISOD-a predstaviti program koji je po svojim osnovnim značajkama vrlo blizak izvornoj poruci te istovremeno prilagođen modernim vremenima. U tome su me podržali moji tibetanski učitelji i slavni Matthieu Ricard, molekularni biolog i redovnik koji je stručnoj javnosti poznat po istraživanjima vlastita uma i mozga tijekom prakse meditacije. Navedena istraživanja priskrbila su mu titulu "najsretnijeg čovjeka na svijetu" (s kojom on sâm, uzgred rečeno, nije baš "najsretniji") i omogućila popularizaciju izvornog mindfulnessa. Na Zapadu, Matthieu je danas jedan od najpoznatijih svjetskih eksperata za meditaciju, a upravo mi je on sugerirao da se okrenem praksi koje će uz neutralno promatranje uma sadržavati i razvoj ljudskih vrlina - ljubavi, suosjećanja, radosti i jednakosti prema svim bićima. Naime, kao što Matthieu kaže, ako se mindfulness ogoli od spomenutih vrijednosti, tada se lako može dogoditi da u dobroj namjeri stvorimo uvježbanog snajperistu - stopljenog sa sadašnjim trenutkom - koji sabrano i "bez stresa" ubija ljude kao na pokretnoj traci.

Međutim, jednom kada u umu počnemo razvijati suosjećanje za druge, takva situacija sama po sebi otpada. Riječju, cilj vježbanja mindfulnessa ne bi trebalo biti tek puko dokidanje stresa i pospješivanje koncentracije jer sebično korištenje tog i sličnih alata umjesto da umanji često može dodatno ojačati egoizam. No, kad smo pritom duboko svjesni činjenice da živimo integrirani u zajednicu drugih ljudi, koji ovise o nama baš kao i mi o njima, tada praksa donosi drugačije rezultate: jača osjećaj odgovornosti za druge, uvažava posebnosti, jača strpljenje u komunikaciji i vjeru u činjenicu da svi ljudi imaju mogućnost napredovati i pomicati vlastite granice.

Upravo na takvim vrijednostima počiva izvorni mindfulness koji vodim. Danas, nakon godina njegove primjene i brojnih polaznika koji su prošli naše radionice, čini se kako je Matthieov savjet bio pun pogodak.

Marko: U okviru ISOD-a podučava se nekoliko razina mindfulnessa. U čemu se razine razlikuju?

Mihajlo: Osnovni tečaj mindfulnessa korak po korak vodi polaznike u osvještavanje procesa kojim se poistovjećujemo sa svojim tijelom, osjetilnim dojmovima i osjećajima te mislima i mentalnim tvorevinama. Što više u tome napredujemo to lakše otvoreno prihvaćamo situacije kroz koje prolazimo i mentalni stres koji se pritom javlja. Jednom kad se na takav način uđe u iskustveni odnos s umom, polako se počinju uvježbavati posebne tehnike za kvalitetnije povezivanje s ljudima u užem i širem okruženju.

Na sljedećoj razini susrećemo se s "paradigmama mindfulnessa". Za razliku od osnovnog tečaja koji se prvenstveno bavi praktičnom primjenom različitih alata, paradigme pružaju širi teoretski okvir koji detaljno odgovara na pitanje o tome kako sve to skupa funkcionira. Tako dolazimo do novog razumijevanja vlastite prakse, što nam zauzvrat učvršćuje temelje za ostvarivanje promjena u umu.

Vratimo li se u kontekst biznisa, trebamo kazati kako su navedena znanja izuzetno primjenjiva u poslovnoj svakodnevnici, bilo da je riječ o pojedincu ili o timu. Novopronađena razina mentalne sabranosti i pomnosti omogućuje nam, naime, da se posve usredotočimo na zadatke, a da nas pritom ne ubija stres. Istovremeno, počinjemo otkrivati kako naši suradnici raspolažu mnogo većim potencijalima negoli se dotad činilo, te da ih samo trebamo potaknuti i komunicirati s njima na pravi način. To ostvarujemo najviše kroz promjenu osobnog stava u kontaktima s drugima. Kada ljudi primijete da ste istinski zainteresirani za njih i njihov doprinos poslu, u ruke dobivate ključ koji otvara zlatna vrata; ključ koji se ne može nadomjestiti bilo kojom tradicionalnom "komunikacijskom strategijom" ili "taktikom".

Nedavno sam svjedočio slučaju da su dvije kolegice - koje godinama rade u istoj tvrtki - na treningu mindfulnessa uvježbavale pomno slušanje i pomno pričanje. Tijekom vježbe ustvrdile su da imaju toliko toga zajedničkog da im je jednostavno nevjerojatno kako to ranije nisu otkrile. Potaknute novim kontaktom odlučile su se bolje upoznati i produbiti poznanstvo. Zapravo, to nije izolirani slučaj već prije predstavlja pravilo nego iznimku.