Spoj Buddhe i biznisa

Mihajlo: Program mindfulnessa koji koristim pod okriljem ISOD-a zasnovan je na izvornim počelima budističke meditacijske tradicije čiji korijeni sežu tisućama godinama unazad - sve do vremena indijskog princa Siddharthe Gautame, poznatijeg pod imenom Buddha. Buddhu se na Zapadu danas doživljava prije svega kao osnivača religijske tradicije, kao utemeljitelja budizma, no to je vrlo uska interpretacija. Prema svojim značajkama, njegova su učenja puno bliže znanosti nego religiji. Naime, fokus Buddhinog učenja primarno se ogleda u istraživanju ljudskog uma i percepcije.

Sve ideje koje imamo o sebi i o svijetu u okruženju uvijek razumijemo kroz filtar vlastita uma. Ponosimo se zapadnjačkom znanošću koju smatramo "objektivnim" ogledalom svijeta. No, stvari se kompliciraju kada shvatimo i prihvatimo da je "subjekt" taj koji gleda kroz mikroskop ili teleskop, te da je u svojim zaključcima o "objektivnoj stvarnosti" subjekt nužno - subjektivan. Koliko god mi pritom vjerovali u suprotno. Želimo li doista doći do objektivnih činjenica o svijetu u kojem živimo valja nam prvo upoznati, a zatim prevladati, spomenuti perceptivni filtar sazdan od kognitivnih, rodnih, lingvističkih, edukacijskih i kulturoloških ograničenja koja u cijelosti određuje naše uobičajene paradigme i poimanje svijeta.

Marko: Metaforički rečeno, ako je leća mog mikroskopa prljava, zavarat ću se misleći da prljavština pripada "objektivnoj" podlozi koju promatram.

Mihajlo: Upravo tako. Naš um je instrument kojim u svakodnevnici doživljavamo "onaj svijet tamo vani". Tako da utisci koje stvaramo o tom svijetu neminovno ovise o "čistoći" našeg uma. Ako je "zaprljan" negativnim emocijama, predrasudama, pogrešnim uvjerenjima, prošlim iskustvima i slično, nikada neću upoznati svijet onakav kakav on doista jeste. Stvarat ću o njemu iskrivljene utiske, donositi iskrivljene odluke, reagirati na iskrivljene načine. Nastavit ću funkcionirati u svojim - kako smo to malo prije lijepo opisali - starim dobrim ego-obrascima. Znajući to Buddha, a potom niz majstora nakon njega u neprekinutim lozama učitelja i učenika, do danas su razradili čitav niz učenja koja tvore analitičko-iskustveni model ljudskog razvoja. Svrha tog modela ogleda se u tome da oslobodi vlastiti um ograničenja koja ga priječe da upozna svoj puni potencijal. Mindfulness, ili pomnost kako ga prevodimo na hrvatski, jedan je od alata u tom modelu.

Marko: Moram primijetiti da mindfulness, kada ga tako opišeš, zvuči gotovo kao egzaktna znanost.

Mihajlo: Vjerujem kako je upravo egzaktni metodološki pristup razlog tome što je mindfulness postao toliko pristupačan ljudima koji se nalaze na putu osobnog razvoja. Svijet u kojem živimo toliko je kompleksan da nam stručne kompetencije više ne mogu biti jedino područje usavršavanja. Istovremeno, ako nismo sposobni brzo se prilagođavati, u svijetu biznisa to znači da smo "ispali iz igre". Zvuči okrutno, ali je tako. Stoga se potreba da imamo otvoren i sabran um kako bismo se nosili s kontinuiranim izazovima nameće kao neizbježna. Biznis je uvijek vrlo pragmatičan kad treba pronaći način da opstane ili da bude učinkovitiji. Mindfulness je biznisu ponudio upravo to; moćnu tehniku za povećanje otpornosti i smanjenje stresa te za otvaranje sasvim novim mogućnostima koje inače - zbog spomenutih "filtara" - nismo mogli vidjeti/primijetiti/uočiti.

Daniela: Kada kažeš "moćna tehnika" meni to djeluje kao varljivo jednostavno rješenje, kao prijevara. A ako me život nečemu naučio, onda je to lekcija da nema brzih i jednostavnih rješenja, da nema prečaca.

Marko: Slažem se s Danielom, pogotovo zato što se još uvijek nismo dotakli sadržaja. Mihajlo, pokušaj nam koncizno pojasniti što se zapravo radi na mindfulness edukaciji, odnosno mindfulness treningu. Radi čitatelja koje će to sigurno zanimati, čini mi se da je sada pravi trenutak da se to opiše. Naravno, što jednostavnije i plastičnije.