Mihajlo: U početku se doista čini kao da je riječ ne o zahtjevnom već o nemogućem zadatku, ali ubrzo postaje jasno da nije tako. Pod uvjetom da se držimo jednostavnih uputa, pomno usmjeravanje pažnje omogućit će nam da na situacije ne reagiramo na temelju starih navika već svjesno birajući najbolji mogući odgovor primjeren trenutku.

Kroz ustrajnu vježbu stres koji nas opsjeda ubrzo počinje nestajati, a iz prostora uma - kojeg ponekad nazivamo i stanjem sadašnjeg trenutka - navire svježina i potreba za kreativnim djelovanjem. No, valja istaknuti kako program mindfulnessa koji prakticiramo na ISOD-u nema za cilj tek puko smanjivanje stresa. U svom izvornom obliku on smjera buđenju uspavane latentne inteligencije koja neminovno počinje izvirati onda kada odbijemo biti zarobljenici vlastitih uloga i ograničenja koje smo si sami nametnuli.

Daniela: Pokušat ću rezimirati: buđenje uspavane latentne inteligencije glavni je cilj mindfulnessa, a oslobađanje od stresa je nuspojava. Upravo se u tome krije ključna razlika izvorne prakse mindfulnessa i površnih programa koji se sve češće pojavljuju na Zapadu.


Iskustva polaznika

Marko: Recite nešto o prvim iskustvima. Kako izgleda kad programu pristupi osoba bez ikakvog prethodnog iskustva u mindfulnessu? Posebno me zanima kako na sve to reagiraju poslovni ljudi navikli na tradicionalne programe osobnog razvoja na kojima se nešto crta, zbraja, promišlja, analizira, diskutira?

Mihajlo: Moram priznati kako sam i sâm začuđen u kojoj mjeri ljudi pozitivno reagiraju na ovu vrstu edukacije: zapravo, čini mi se da čovjek brže napreduje ako manje zna o mindfulnessu. Zbog dosljednosti i discipliniranosti koju su razvili kako bi uspjeli u poslu, poslovni ljudi imaju sve pretpostavke da uz precizne upute ostvare pomake u iskustvu koji ih na koncu iskreno iznenade. Tako je jedna polaznica izradila Excel tablicu u koju je ažurno unosila minutažu provedenu u praksi mindfulnessa.

Marko: A što je s polaznicima koji nisu disciplinirani?

Ivan: Scott Peck započeo je bestseler Put kojim se rjeđe ide tvrdnjom da je život satkan od niza problema te da je disciplina osnovno oruđe za njihovo rješavanje. Gledamo li na život iz te perspektive, čini se kako smo svi - osim malobrojnih pojedinaca - u velikom problemu. Većina nema dovoljno discipline da odoli hrani, ljenčarenju ili nekoj drugoj vrsti ugode. Većina nema dovoljno discipline da redovito odlazi u teretanu - čak ni onda kada im život o tome ovisi - što se odlično razabire iz raznih studija američkih liječnika koje su pokazale kako će tek jedan od sedmorice ljudi promijeniti prehranu i prihvatiti se tjelovježbe, čak i onda kada mu liječnici izravno kažu da mu život ovisi o tome. No, disciplina je samo navika, a kao i sve druge navike usvaja se ako ima poticaja, ako je odgovor rutinski te ako iza njega slijedi nagrada.

Marko: Možeš li pojasniti tu rečenicu, čini mi se da je važno da to čitatelji dobro razumiju.