Dakle, nikada do sada nismo ozbiljnije prakticirali osobni razvoj tako razrađen da utječe na oba aspekta razvoja - na "buđenje" (dostizanje Supreme Identity) i "odrastanje" (ostvarenje pune zrelosti u smislu ljudskosti, razvoja punih humanih kapaciteta i mnogostruke inteligencije). Drugim riječima, nismo osmislili praksu koja bi omogućila razvoj cjelovite, nepodijeljene osobnosti zrelih stavova u svim aspektima života, koja bi zamijenila fragmentirani razvoj koji se do sada koristio - usmjeren isključivo na pojedine segmente osobnosti.

Pretpostavimo sada kako se netko bavi vlastitim duhovnim razvojem na način da vlastiti pristup smatra cjelovitim i zaokruženim te da mu stoga ništa ne treba dodati ili oduzeti. Osobno, u potpunosti razumijem takav stav. Treba se, naime, prisjetiti kako je drugi put - put odrastanja - relativno recentan izum u ljudskoj povijesti te da ranije jednostavno nismo bili svjesni te dimenzije osobnog razvoja. S druge strane pristup buđenja, koji se odnosi na iskustvo prosvjetljenja, seže u daleku prošlost. Postoje zapisi stari 50.000 godina koji govore o tome da su tadašnji šamani i vračevi prakticirali različite duhovne metode koje su se u istom ili sličnom obliku nastavile prakticirati stoljećima pa je stoga vrlo vjerojatno da se vaš osobni duhovni razvoj temelji na kvalitetnim drevnim pristupima.

Međutim, put odrastanja ili sazrijevanja otkriven je prije stotinjak godina prvenstveno zbog toga što pitanja i izazove sazrijevanja nije lako prepoznati; teško je uočiti u čemu je problem. Možete se, naime, do mile volje baviti introspekcijom, meditirati i istraživati vlastiti unutarnji svijet, a da pritom vrlo vjerojatno nećete uočiti pojedine razvojne faze. Nije ih moguće spoznati pukim "gledanjem unutra". Upravo zbog toga, kako ćemo uskoro vidjeti, pomnom analizom bilo koje meditativne prakse, u bilo kojem dijelu svijeta - usprkos tome što mnoge imaju razrađene faze meditativnog razvoja - nećete pronaći ništa nalik fazama odrastanja. "Buđenje", da; "Odrastanje", ne. Jednostavno rečeno, nema niti jednog cjelovitog puta koji bi uključio i jedno i drugo; odrastanje i buđenje.

Faze odrastanja po prvi su puta otkrivene zahvaljujući razvoju moderne zapadnjačke škole razvojne psihologije prije otprilike stotinjak godina. Danas imamo desetke razvojnih škola utemeljenih na istraživanjima razvojne psihologije. Ono što je posebno interesantno, a time ćemo se također detaljnije pozabaviti, jest to da se u svim školama nailazi na šest do osam značajnih faza odrastanja. To dalje znači da nam je razvojna psihologija osigurala svojevrsne mape koje nam olakšavaju kretanje putešestvijama odrastanja te nam time pomažu u ostvarivanju istinskog rasta, razvoja i evolucije sve do najviših razina zrelosti i cjelovitosti. Pa ipak, u tome leži i veliki problem jer niti jedna mapa odrastanja nema veze sa stanjima poput prosvjetljenja, buđenja odnosno Supreme Identity. Dakle, spomenute škole uče nas kako odrastati, ali nas ne uče o tome kako ćemo se probuditi što znači da stanja svijesti "buđenje", "supreme identity" ili "prosvjetljenje" uglavnom ostavljaju po strani te se njima jednostavno ne bave.

Dakle, ranije smo imali jedno ili drugo - buđenje ili odrastanje; riječ je o povijesnom razvoju ljudskoga roda. Međutim, s modelom koji nazivamo "Integralni pristup" prvi puta povezujemo obje komponente stvarajući time u brojnim aspektima jedinstvenu, duboku i učinkovitu metodu rasta i razvoja.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...