qLife: Što je s Drugom industrijskom revolucijom?

GR: Drugu industrijsku revoluciju obilježava otkriće i korištenje električne struje. U ekonomskom smislu, električna struja omogućila je ubrzani razvoj strojeva za proizvodnju i čitavoga sekundarnoga gospodarskog sektora. Motor s unutarnjim sagorijevanjem, masovna proizvodnja Forda T na proizvodnoj traci, a nešto kasnije i aviona, iskustveni su simboli vremena novog bogatstva i blagostanja u uvjetima brzih promjena.

Treća industrijska ili „informatička“ revolucija omogućena je prvim dvjema te je na neki način njihov „logični“ nastavak. U bitnome se opredmetila u masovnoj elektronici i velikim strojevima za automatsku obradu podataka, primjerice, kada je IBM u travnju 1964. godine predstavio prvo mainframe računalo System/360. Ironično, tek nešto prije njihov tadašnji predsjednik Thomas J. Watson izjavio je kako vjeruje da „postoji tržište za otprilike pet takvih računala“.
 
qLife: To mi nalikuje izjavi lorda Calvina koji je studentima fizike na Royal Society rekao da „ne razumije zašto žele studirati fiziku kad je na tom području već sve otkriveno?!“

GR: Istina, i najveći ponekad pogriješe! Ali tadašnje „greške“ znaju biti i proročanske iz današnje perspektive.

qLife: Vratimo se na Treću industrijsku revoluciju. Ima li još što bitno o njoj reći?

GR: Treća industrijska revolucija - posebice u njezinoj kasnoj fazi pojave „mreže svih mreža“ i na njoj temeljenih rješenja - omogućila je silan razvoj tzv. „uslužnih“ odnosno „tercijarnih djelatnosti“ te propulziju s njima povezanog „intelektualnog kapitala“. Otvorilo se jedno posve novo područje u kojem je znanje postalo samostalan i neovisan proizvodni čimbenik na kojem je izrasla „nova ekonomija“. Za tu ekonomiju nije trebalo „ni cigle ni žbuke“ na kojima se temelje strukture prethodnih dviju revolucija. Dinamičan predvodnik tog novog gospodarstva bila je informacijsko-komunikacijska industrija.

qLife: I sad imamo Četvrtu industrijsku revoluciju.

GR: Tako je. Trenutačno nas zapljuskuju valići koji prethode „tsunamiju“ Četvrte industrijske revolucije koju se još naziva i digitalnom revolucijom. I ona se djelomično nastavlja na dostignuća prethodne radi toga što je umnogome utemeljena na informatičkim tehnologijama. Međutim, sagledamo li je iz šire perspektive shvatit ćemo da je ovdje ponajmanje riječ o tehnologiji kao tehnici - koja u međuvremenu samu sebe dokida jer je postala sveprisutna i u potpunosti dostupna - već prije svega o društvenom i kulturnom, ako želite i civilizacijskom fenomenu, koji omogućuje posve drugačiji način razmišljanja i poimanja suvremenog života i svijeta.

U filozofskom smislu razdoblje je već najavljeno postmodernom i dekonstruktivizmom, a novi skepticizam i neokonzervativizam samo su prirodne i donekle očekivane reakcije na taj novi modernizam. Četvrta industrijska revolucija (digitalna) najavljuje mogućnost nove konstrukcije praktički svih poznatih struktura - podjednako opipljivih i neopipljivih - te se osim toga može poimati i u širim prostorima svjetova koje danas obično nazivamo fizičkim ili biološkim. Ponekad može biti riječ samo o dizajnu, a ponekad i o posve novom funkcionalnom pristupu. Četvrta industrijska revolucija postavlja, naime, radikalno pitanje: „Mora li sve što je bilo opredmećeno i društveno prihvaćeno u nekom trenutku ljudske povijesti nužno ostati baš takvo kakvo jest? Ili bi se moglo reinterpretirati i iznova konstruirati?“

qLife: Pojam „digitalno“ u meni budi sasvim drugačije konotacije. Prvenstveno ga doživljavam iz informatičko-tehnološke perspektive.

GR: Razumijem. Upravo zato skrećem pozornost na činjenicu da „digitalnu revoluciju“ ne treba shvaćati isključivo u tom užem tehničko-tehnološkom smislu kao što se to uobičajeno čini. Pojam „digitalna“ u kontekstu „revolucije“ koristi se samo kao konstrukt ili izvedenica poimanja o tome da je nešto, zahvaljujući dosezima suvremene znanosti, na neki način sastavljeno od dijelova (atomizirano) te da se ti dijelovi mogu „digitalizirati“ te iznova interpretirati kao cjelina - odnosno sastavljati na neki posve drugačiji način. Primjerice, to se odnosi na dekonstrukciju i ponovnu konstrukciju organizama, tijela, materijala, disciplina, institucija, uređaja i drugog.

Sjećate li se priče o PC klonu? Nakon što je IBM patentom zaštitio svoju PC tehnologiju, pojavili su se drugi proizvođači koji su tvrdili da komponente osobnog računala mogu sklopiti na posve drugačiji način i dobiti računalo drugačijih svojstava iako je isto „IBM kompatibilno“. Ovime je bilo otvoreno jedno od ključnih mjesta inoviranja u informatičkoj tehnologiji.