Kulturološki trendovi digitalnog društva

Ilya Levin Ilya Levin, doktor znanosti, predstojnik katedre za matematičko i tehnološko obrazovanje Sveučilišta Tel Aviv. Jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka i autor stotinjak znanstvenih i znanstveno-stručnih publikacija o utjecaju digitalnih tehnologija na kulturu.

Sažetak

Tekst se bavi obilježjima novonastajućeg digitalnog društva koje se u stvarnosti može smatrati novim oblikom kulture. Prezentiraju se i pojašnjavaju brojni simptomi digitalnog društva kao, primjerice, brisanje granica i jasne razlike između stvarnog i virtualnog svijeta; brisanje jasnih granica između ljudi, strojeva i prirode; preokret koji je oskudicu zamijenio (pre)obiljem informacija, te pomak koji je primat subjekta zamijenio primatom interakcija. Navedeni simptomi definiraju specifični karakter kulture digitalnog društva te omogućuju osvještavanje glavnih trendova koji će obilježiti digitalnu kulturu. Osim toga u tekstu se ukazuje kako isti spadaju u tri različite kulturne sfere: duhovnu, društvenu i tehnološku. Trendovi koji korespondiraju sa spomenutim kulturnim sferama očituju se kroz društvene medije (novi oblik stvaranja društvene svijesti), osobni identitet (online identitet kao novi način formiranja osobnosti) i novu paradigmu znanosti (koja se metodološki može definirati kao „podatkovno intenzivna znanost“). Istraživanje prezentirano u nastavku teksta predstavlja jednu od prvih studija uopće koje se bave digitalnim društvom kao kulturološkim fenomenom.

Ključne riječi: digitalno društvo, kultura, digitalna tehnologija, internetske stranice, osobni online identitet, društveni mediji, podatkovno intenzivna znanost


Uvod

Kultura nastaje ljudskim djelovanjem te se prema tome (jasno, uz mnoge druge stvari) razlikuje od prirode. Ljudi su u početku istraživali prirodu te su joj se dinamički prilagođavali razvijajući u procesu sposobnosti koje su im omogućile iskorištavati prirodne resurse - u početku za puko preživljavanje, a kasnije za akumulaciju i proširenje tih istih resursa. Prema tome, „priroda“ predstavlja okruženje u okviru kojega je čovjek razvijao vlastita iskustva komuniciranja i odnosa s drugim bićima, a kasnije su ta iskustva postupno prerastala u konstrukt nazvan društveno okruženje.

U mjeri u kojoj su napredovali u istraživanju prirode, kulturološki prostor ljudi postajao je sve kompleksniji, a aktivnosti su se sve brže razvijale. U jednoj specifičnoj fazi razvoja čovjek je počeo percipirati kulturu - koju sam stvara - kao svojevrsno polje kreativnijeg i učinkovitijeg djelovanja koje dovodi do impresivnih rezultata u domeni osobnog razvoja. A nakon što su ljudi proširili vlastite vidike i počeli razmišljati o tome kako da zadovolje svoje kompleksnije duhovne potrebe i zahtjeve, puko osiguravanje životnih sredstava prestalo je biti glavnim životni cilj. Otkrili su, naime, da mogu postizati ono što žele mnogo manjim ulaganjem energije i resursa.  

Čovjekove interakcije sa svijetom od pamtivijeka su bile prepune neočekivanih događaja i poteškoća što je ljude prisiljavalo da se s istima kreativno suoče. U specifičnoj fazi razvoja kreativnost je tako postala najvažniji čimbenik ljudskog funkcioniranja što je posljedično otvorilo nove komunikacijske kanale; kao rezultat toga nastale su nove tehnologije koje su potaknule otkrivanje novih resursa. Stoga bismo ovu fazu mogli smatrati stadijem kada su ljudi naučili planirati vlastitu budućnosti i tragati za učinkovitim razvojnim metodama.

Kada čovjek analizira budućnost stavljajući je u odnos sa samim sobom, uspostavlja vlastito prisustvo. U suštini, prisustvo neke osobe stanje je koje egzistira sve dok ta osoba emocionalno anticipira nastajuću budućnost. Takva prisutnost - stvorena uspostavljanjem odnosa prema budućnosti - ostvaruje se svaki puta kada određena osoba promišlja o vlastitoj budućnosti.

Primjerice, jedno od važnijih obilježja prosvjetiteljstva ogleda se u njegovoj usmjerenosti na budućnost. Digitalno doba također je usmjereno na budućnost s time da navedena dva usmjerenja imaju različite sadržaje. Naime, u vrijeme prosvjetiteljstva budućnost se smatrala habitatom u kojem vladaju idealni uvjeti, a vjera u „svjetlu budućnost“ bila je usko povezana s idejom napretka i vjerom u ljudski razum. U novom digitalnom društvu, dinamika života sama po sebi leži u podjednakom usmjeravanju na društvene i privatne interese. Promjene svakodnevne stvarnosti - koje se odvijaju u realnom vremenu - utječu na svakog pojedinca i zato imaju važnu ulogu u (tom) procesu.

Osoba osjeća njegovu/njezinu budućnost u njegovu/njezinu prisustvu te - što je najvažnije od svega – time sama gradi vlastitu individualiziranu budućnost. Svi brinu o tome kako izgraditi vlastitu budućnost pa se ta činjenice istodobno promiče u:
- svakodnevnu realnost,
- osnovno obilježje svakodnevnog života.

U digitalnom društvu budućnost se više ne percipira „idealnom“ niti se ne uspoređuje s „idealom“. S obzirom na to da je naše društvo svjesno brzih promjena svatko nastoji djelovati sukladno s time kako bi „promijenio budućnost na bolje“. Osim toga, važno je naglasiti da svatko od nas ima vlastitu budućnost.

Navedeno predstavlja jedinstvenu situaciju jer je osoba-pojedinac usmjerena na stvaranje individualne budućnosti, a cjelokupna društvena zajednica zapravo predstavlja globalni prostor za ljudsku koegzistenciju. Riječju, moderni svijet s jedne je strane obilježen trendom globalizacije, a s druge strane trendom individualizacije intelektualnih svjetova svakog pojedinca. Navedene dvije komponente istraživanja umreženog prostora međusobno se nadopunjuju gradeći osnove za novu, dosad nepoznatu egzistenciju.

Kao otvoreni sustav, ljudsko biće istovremeno razvija vlastitu viziju budućnosti i maksimalno komunikativnu sadašnjost. Pritom mora uzeti u obzir brojne međuodnose kako bi mogao usporediti različite opcije i odabrati najpovoljniju.

Promišljanje o željenoj budućnosti uzdiže pojedinca na nove razine; tamo osoba virtualno realizira brojne projekte prema vlastitim afinitetima i intelektualnim sposobnostima. Prema tome, sama mogućnost postojanja takvog stanja izravno je povezana s napretkom tehnologije i napretkom društva; ona također odražava dinamičnost promjena koje je najvažnije obilježje modernog doba.

Živimo u doba brzih promjena realnosti. Današnji, tehnološki orijentirani pojedinac, intenzivno istražuje novi virtualni svijet. I ne samo to. On istražuje i umreženi prostor koji egzistira paralelno sa stvarnim svijetom stvarajući tako nove kulturološke forme.


Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...