qLife: Poput prethodnih, Četvrta industrijska revolucija na sva zvona najavljuje povećanje blagostanja čovječanstva i unaprjeđenje kvalitete života ljudi širom svijeta. Istovremeno, u tom istom svijetu svjedočimo kontinuiranom povećanju jaza između bogatih i siromašnih kojemu se kraj ne nazire. Donosi li ova transformacija više prilika nerazvijenima ili će dodatno povećati postojeće socijalne razlike i globalne neuravnoteženosti?

GR: S velikim uzbuđenjem razmišljam o novim mogućnostima. Otvaraju se silne nove mogućnosti za cijelo čovječanstvo i to nikome nije sporno. Istovremeno se otvaraju i eventualne zastrašujuće posljedice ako se digitalna revolucija na kraju pretvori u još jednu veliku nepravdu u kojoj će profitirati bogati, razvijeni i obrazovani, a izgubiti siromašni, nerazvijeni i neobrazovani.

Pa ipak, kada me već pitate o tome, reći ću što mislim: neovisno o samoj prirodi revolucije smatram da će veće koristi od nje imati društva koja su do sada izgradila višu razinu homogenosti, solidarnosti i socijalne svijesti o sebi kao cjelini, odnosno zajednice koje će u kritičnom trenutku znati reagirati cjelinom i pripremljenošću društva, a ne fragmentarno kako se to, primjerice, kod nas u Hrvatskoj čini. Kroz povijest se, naime, lijepo uočava raspad nekih društava koja na mogućnosti nisu odgovorila kao cjelina, te uspon drugih društava koja su u sličnom kontekstu uspjela. To nema nužno veze s materijalnom razvijenošću.

Primjerice, 1930-ih Argentina je bila bogatija od Japana, a Irska je bila toliko siromašna država da se iz nje masovno bježalo od gladi i bolesti. Danas je situacija stubokom promijenjena: Irska je jedna od najbogatijih i najprosperitetnijih europskih država, a Japan je Argentini postao nedostižni „svemir“. Dakle, itekako je moguće da ćemo u samo jednom ljudskom vijeku koji stoji pred nama svjedočiti upravo takvim „tektonskim“ promjenama. Bez obzira na dostignuti stupanj razvoja, više nitko nikome ništa ne može garantirati. Izazovi i mogućnosti pred nama mogu stvoriti očekivane pobjednike, ali isto tako mogu dovesti do neočekivanih rezultata.

Upravo radi toga smatram da je kvaliteta društva odnosno društvenog tkiva nevjerojatno važna. Društva koja su izgradila viši stupanj homogenosti i solidarnosti, te istovremeno viši stupanj autonomije pojedinca, imat će veće šanse uspjeti u novim uvjetima - neovisno o sadašnjem materijalnom razvoju. Kada sada pričam o tome primarno mislim na skandinavske zemlje, ali imam u vidu i to da još uvijek ne razumijemo kako su krojena društvena tkiva nekih drugih zemalja iz kojih bi možda mogla stići spomenuta iznenađenja.  

qLife: To nas vraća na početak razgovora - kada smo naveli da o „revoluciji“ malo toga znamo.

GR: Tako je. Možemo nešto pretpostaviti, ali sa sigurnošću ništa ne možemo znati jer procesi revolucije u tili čas mogu promijeniti usmjerenje. Istovremeno, ako govorimo o raslojavanju koje se nazire kao nusprodukt tranzicijskih promjena, tada se može kazati kako se ono može objasniti s nekoliko ključnih kvalifikacija.

Prva je da će znanje ili talent postati ključni proizvodni čimbenik i zamijeniti na tome mjestu rad, a druga da se rad - koji se već raslojio na fizički i intelektualni - sada počeo razdvajati na intelektualni rad uopće, te na znanje ili talent specifično.

Pojedinci ili tvrtke koje posjeduju intelektualni ili financijski kapital više će prosperirati nego fizičke ili pravne osobe čije blagostanje ovisi samo o njihovu vlastitom radu. Posljedično tome, doći će do raslojavanja rada na radno intenzivan i intelektualno intenzivan rad – što sadašnjoj tzv. “srednjoj klasi“ donosi velike egzistencijalne rizike u promjenama izazvanima novim tehnologijama. Ljudi u toj kategoriji imat će velikih teškoća u održavanju već ostvarenog blagostanja za sebe i svoje potomke.

Kada promišljamo o tome gdje je srednja klasa najrazvijenija, dolazimo do toga da je to upravo u najrazvijenijim društvima. S obzirom na to da će digitalna revolucija najradikalnije utjecati na poslove koje obavlja srednja klasa - supstitucijom robotima i drugim visokim tehnologijama - navedeno vidim jednim od ključnih izvora konflikata. Zanimljivo će biti pratiti hoće li se srednja klasa uspjeti prilagoditi promjenama te kakve će posljedice Četvrta industrijska revolucija ostaviti na ovaj važan segment društva. Jer, neki će se poslovi ipak održati, a neki, naizgled neatraktivni, poput vrtlara ili njegovatelja, mogli bi se čak i dodatno afirmirati.