qLife: Zahvaljujući novim tehnologijama čini se kao da se virtualni i stvarni svjetovi nastavljaju međusobno približavati i prožimati tako blisko da otvaraju neke posve nove mogućnosti u ljudskoj spoznaji i djelovanju. Koje su to konkretne promjene najviše omogućile?

GR: Trenutačno se suočavamo s brojnim fenomenima koji nam već danas govore o promjeni paradigme fizičkih svjetova. Neću previše govoriti o nekim općepoznatima kao što su, primjerice, autonomna vozila. Vratit ću se na ranije rečeno: novi svijetovi otvaraju se reinterpretacijom onoga što danas doživljavamo „prijevoznim sredstvom“. Tada „automobil“ postaje samo jedno specifično transportno sredstvo koje će gotovo sigurno, kao i sva druga vozila, postati autonomno u smislu da će samostalno upravljati sobom. Slična je priča s 3D i 4D printerima; mislim da su i oni postali općepoznati fenomen digitalnog svijeta koji će, uz brojne druge inovacije, omogućiti proizvodnju stvari na jedan posve drukčiji, netradicionalan način - na daljinu. Osim toga, očekujem ogromne promjene u načinu organiziranja proizvodnje koja će „stvarati stvari“ tamo gdje budu potrebne, a ne tamo gdje se nalazi tvornica odnosno mjesto proizvodnje. Kad se takvi sustavi ustabile i prošire, sami ćemo proizvoditi sve što nam osnovno treba umjesto da po robu nekamo odlazimo, kako je sada slučaj.

Još bi trebalo ukazati na dva ili tri područja koja su strašno važna, a u ovom trenutku ih podcjenjujemo. Prvo područje nazivamo naprednom robotikom koja se ne odnosi samo na slučajeve kada roboti preuzimaju ljudske, uglavnom repetitivne poslove već i na tzv. „samoučeće strojeve“ koji nastaju kombinacijom robotike i umjetne inteligencije. Takvi strojevi ne obavljaju samo zadaće koje im je netko drugi zadao nego su u stanju interpretirati te zadaće u određenom kontekstu i prilagođavati ih stvarnim potrebama. Prema tome, napredna robotika zasigurno će predstavljati jednu od ključnih promjena u fizičkom svijetu pa ćemo se u poslu sve češće susretati s raznim elektronički inteligentnim supstitutima ljudi.

Sljedeće važno područje na koje treba ukazati jesu novi, inteligentni materijali u koje spadaju materijali koji se sami obnavljaju ili čiste, metali s memorijom koja im omogućava samostalnu obnovu oblika, keramika i kristali koji zračni pritisak pretvaraju u kinetičku energiju ili nanomaterijali kao, primjerice, grafen koji je 200 puta jači od čelika i milijun puta tanji od ljudske kose te je istovremeno izvrstan provodnik topline i elektriciteta. Dakle, riječ je o posve novoj vrsti materijala koji će potaknuti drugačiju interpretaciju o tome što „stvari“ jesu, što bi trebale biti, kako bi trebale izgledati te kako bi trebale funkcionirati.

Treće područje na koje treba ukazati mogućnost je upravljanja stvarima pomoću misli koje se ubrzano razvija razvojem umjetne inteligencije i senzorskih tehnologija. Prema tome, može se očekivati da ćemo u bližoj ili daljoj budućnosti ambijentom sve više upravljati pomoću vlastitih misli.

qLife: S obzirom na to da već neko vrijeme živimo u svijetu informatičke tehnologije te da smo se naučili koristiti njome, možete li nam reći koje su promjene u digitalnom svijetu omogućile tu konvergenciju?

GR: Premda su djelomično nastavak IT svijeta Treće industrijske revolucije, ključne tehnologije koje omogućavaju konvergenciju posve su različite od nama poznatih. O njima treba kazati prije svega da nisu međusobno hijerarhične, nisu jedne drugima posredovane te ne ovise izravno jedna o drugoj pa se stoga razvijaju policentrično i u velikoj mjeri autonomno. U Trećoj industrijskoj revoluciji tehnologija se uglavnom svodila na brzinu procesora, a danas se ista više uopće ne spominje.

Jedna od ključnih poveznica stvarnog i virtualnog svijeta je IoT, Internet of Things, odnosno „internet stvari“ koji će omogućiti ljudima da inteligentno koriste stvari zahvaljujući brojnim senzorima i drugim pomagalima koji će ih povezati virtualnim mrežama i omogućiti njihovo inteligentno korištenje.

Na sličan način redefinirat će se komunikacija i suradnja ljudi i institucija. Primjerice, Blockchain koji se najkraće opisuje kao „glavna financijska knjiga“, u kojoj je pouzdano zapisano tko ima koliko novca i tko je kome dao koliko novca u prošlosti, u stvari predstavlja univerzalni protokol putem kojeg mreže računala kolektivno verificiraju transakcije prije nego se one zabilježe i odobre. Na osnovu tog protokola stvara se nebrojeno puno aplikacija koje brzo nalaze svoju korisnost u svakodnevnom životu, uključujući i kriptovalute. Zahvaljujući Blockchainu moguće je reinterpretirati i prostor javne djelatnosti. Primjerice, uskoro bismo se mogli upitati: čemu nam služi javna uprava ako imamo tehnologiju koja omogućuje da verificiramo vlastite građanske identitete?

Razina povezanosti ljudi omogućena mobilnim tehnologijama i potpomognuta ogromnom procesnom snagom, ogromnim kapacitetima pohrane podataka i pristupa informacijama – gotovo da je neograničena. No, mogućnosti na tom području u budućnosti će se dodatno uvišesterostručiti zahvaljujući napretku u nadolazećim tehnologijama umjetne inteligencije, robotike, „interneta stvari“, autonomnih vozila, 3D i 4D printinga, nanotehnologije, biotehnologije, znanosti o materijalima, mogućnostima pohrane energije, kvantnog računarstva i drugog. Primjerice, umjetna inteligencija sve snažnije ulazi u naše živote kroz inteligentna vozila, dronove, virtualne pomoćnike, samoučeće strojeve, softvere koji samostalno prevode ili investiraju, otkrivaju nove lijekove ili predviđaju naše kulturne interese. U praksi brojnih struka već se događaju simbioze mikroorganizama, naših tijela, proizvoda koje koristimo, pa čak i prostora ili zgrada koje nastanjujemo.