qLife: Što se novo događa u biološkom svijetu?

GR: Projekt dekodiranja ljudskog genoma trajao je više od deset godina i koštao oko 2.7 milijarda američkih dolara. Danas se sekvencioniranje genoma može obaviti za nekoliko sati uz trošak manji od tisuću dolara. Zahvaljujući novim tehnologijama u medicini i bioznanosti znanstvenici više neće gubiti vrijeme na pokušaje i pogreške već će izravno eksperimentirati na genetskim korekcijama kako bi uspješnije liječili bolesti i propisivali terapije. Uzrok svom tom napretku umnogome treba pripisati dekodiranju ljudskoga genoma kojeg je danas relativno lako rekonstruirati, čime se otvara jedno novo znanstveno područje kojeg nazivamo sintetska biologija. Međutim, umjetnim stvaranjem potpuno novih DNA modela dobrano zadiremo u pitanja etike i morala kojima će se sintetska biologija zasigurno morati baviti.

qLife: Očito je da se s konvergencijom različitih svjetova mijenja i društveni život pojedinca. Nove tehnologije i platforme građanima sve više omogućuju neposredno sudjelovanje u upravljanju javnim poslovima, izražavanje mišljenja, usklađivanje s istomišljenicima ili drugim ljudima sličnih interesa, nadziranje javne vlasti i slično. Kako će sve to utjecati na državne institucije, regulatorni okvir i društvenu kulturu koje smo stvorili u dosadašnjem civilizacijskom razvoju?

GR: Već sada se mnogo raspravlja o tome tko bi trebao nadzirati digitalnu infrastrukturu te kome ona doista pripada: u užem smislu državi ili u širem smislu društvu odnosno javnosti? Međutim, gledano u cjelini, javne vlasti sve više će se suočavati s pritiskom da promijene pristup javnim poslovima i stvaranju politika jer njihova središnja posrednička funkcija upravljanja politikama polako nestaje pred novim mogućnostima natjecanja, redistribucije i decentralizacije ovlasti koje omogućuju nove tehnologije. U konačnici, smatram kako će sposobnost države i javnih vlasti da se prilagode novim okolnostima presudno utjecati na njihovo funkcionalno preživljavanje. Budu li u stanju objeručke prihvatiti svijet disruptivnih promjena koji neumitno nastaje i mijenjati vlastite strukture kako bi omogućile veću transparentnost i učinkovitost, tada bi mogle preživjeti. Ako ipak ne uspiju u tome, svi zajedno imat ćemo velikih problema.

Navedeno posebno vrijedi u domeni regulacije. Postojeći sustav javnih politika i odlučivanja razvijen je u doba Druge industrijske revolucije kada se u procesu odlučivanja imalo vremena pomno proučavati određena pitanja kako bi se pripremili neophodni odgovori i stvorio primjereni regulatorni okvir. Cijeli proces dizajniran je linearno i mehanicistički, uz strogi pristup "odozgo prema dolje". Međutim, tako funkcionirati više neće biti moguće. Četvrta industrijska revolucija grabi naprijed takvom brzinom te zahvaća tako široko područje da se regulatori uglavnom ne snalaze ili nisu u stanju primjereno reagirati.

qLife: Prema svemu dosad rečenom, čini se da će digitalna revolucija utjecati i na promjenu našeg identiteta te svega što je s njime povezano. Otvaraju li se time pitanja ljudskog osjećaja privatnosti, pojma vlasništva, korisničkih navika, upravljanja radom i slobodnim vremenom, učenjem i razvojem vještina, kompetencija i karijere, druženja i povezivanja s drugim ljudima?

GR: Potreba za novom definicijom i doživljajem identiteta - što je privatno, a što dijelimo s drugima – zasigurno postoji. Vjerujem da je to pitanje povezano sa slabljenjem ili čak nestankom manjih zajednica, uključujući i obitelj. Identiteti, naime, postaju univerzalni i do jedne mjere ih je zapravo nemoguće „zaključati“, isto kao što ne možemo „zaključati“ vlastiti osobni identitet, ali ga možemo ograničiti na manje skupine.

Gledano iz osobne perspektive tehnološkog entuzijasta koji rado prihvaća inovacije i sâm se ponekad pitam hoće li tehnologija vremenom potisnuti neke od ključnih ljudskih osobina kao što su, primjerice, empatija i suradnja. Ovisnost o tehnologiji i stalna povezanost s njome – trenutačno kroz pametne telefone - mogla bi nas udaljiti od nekih važnih ljudskih navada kao što su dokolica, refleksija, propitivanje, sudjelovanje u smislenim razgovorima i asociranju.

Stoga će jedan od najvećih izazova Četvrte industrijske revolucije biti privatnost. Kada spominjemo pojam „privatnost“ instinktivno razumijemo o čemu se radi premda ne možemo jednostavno definirati o čemu je riječ. Znamo zašto je privatnost važna, znamo da je to bitna osobina ljudskosti, osobnosti i pojedinačnog. Pa ipak, istovremeno znamo da je dijeljenje informacija o nama značajno za sveukupnu povezanost o kojoj ovisi društveni koncept Četvrte industrijske revolucije. Svatko od nas želi biti specifičan, autentičan, neponovljiv s time da istovremeno želimo biti društveni, komunicirati i dijeliti s drugim ljudima. Tako polako dolazimo do paradoksalne situacije o kojoj treba raspravljati kako bismo pronašli najbolja rješenja jer će se utjecaj na naše intimne živote i gubitak nadzora nad našim osobnim podacima u narednom razdoblju dodatno intenzivirati.

Istovremeno, revolucija koja se događa u domeni biotehnologije i umjetne inteligencije redefinirat će smisao ljudskog pomicanjem granica životnog vijeka, zdravlja, spoznaje i ukupnih mogućnosti ljudskih bića tjerajući nas pritom da iznova definiramo moralne i etičke granice. Što to uopće znači živjeti 150 godina, biti zdrav, a ne bolestan, što znači da nam je sve jasno, da o svemu sve znamo, da u svakom trenutku ispravno interpretiramo kontekst, a ne samo informacije koje dobivamo?