Prethodno smo došli do toga da kauzalnost podrazumijeva determinizam. Singer je takoďż˝er uvidio isto. Slijedimo li Aristotelove zakone logike prvi zakon govori o tome da negiranjem posljedice negiramo i ono što joj je prethodilo. Dakle, nedeterminizam podrazumijeva nekauzalnost. To je temeljni zakon logike. Kaďż˝em li da su svi ljudi smrtni, a vi kaďż˝ete da niste smrtni, logiďż˝ki zakljuďż˝ak je da ne pripadate ljudskoj vrsti. Singer je objasnio kako je tu rijeďż˝ o drugaďż˝ijoj povezanosti koju je on nazvao „povezanošďż˝u proizvoďż˝aďż˝a i proizvoda“. Proizvoďż˝aďż˝ je, naime, neophodan, te istovremeno nedovoljan preduvjet za nastajanje proizvoda.
 
Samo bih vam ďż˝elio skrenuti paďż˝nju da je sve to napisano 1898. godine te da je ostalo neprimijeďż˝eno u struďż˝noj javnosti. Nitko nije primijetio vaďż˝nost objašnjenja ovih odnosa sve do 1954. godine kada je Gerd Sommerhoff sa Sveuďż˝ilišta Oxford objavio knjigu Analytical Biology. Sommerhoff je iznova otkrio istu stvar samo ju je nazvao drugaďż˝ije – directive correlation. Meďż˝utim, rijeďż˝ je o potpuno istom fenomenu.
 
Dakle, Singer nas je pozvao da stvarnost sagledavamo iz perspektive koncepcije „proizvoďż˝aďż˝ – proizvod“, a ne iz kauzalne perspektive koja se oslanja na uzroďż˝no posljediďż˝nu vezu. Što se radi toga dogaďż˝a? Niz intrigantnih fenomena.
 
Kao prvo, ďż˝elim li, primjerice, objasniti nastajanje hrasta moram krenuti od ďż˝ira koji ima sposobnost da proizvede hrast. Hoďż˝emo li cjelovito objasniti hrast samo na temelju ďż˝ira? Naravno da neďż˝emo. ďż˝ir je neophodan preduvjet nastajanja hrasta, ali istovremeno sam po sebi nije dovoljan za nastajanje hrasta. Što nam još treba? Odgovarajuďż˝i uvjeti u vidu vlage, odreďż˝enog tipa tla, hranjivih tvari u zemlji, itd. Zbir svih uvjeta naziva se okoliš/okolina. Pogledajte sada kako nakon brojnih objašnjenja dolazimo do vaďż˝nosti okoline!
 
Ništa se ne moďż˝e doista razumjeti, ako se prethodno ne ukljuďż˝i okolina. Navedena spoznaja izazvala je popriliďż˝an šok u znanstvenim krugovima. Kao dijete, poduďż˝avali su me brojnim univerzalnim zakonima od kojih najvaďż˝niji govori o tome kako „sve što ide gore, jednom mora pasti dolje“. Meďż˝utim, to jednostavno nije istina. Ovaj zakon je istinit u gravitacijskoj zoni Zemlje, ali ne vaďż˝i u drugim podruďż˝jima univerzuma izvan dosega gravitacije. Prema tome, svaki zakon ograniďż˝en je okolinom u kojoj se aplicira. Univerzalni zakoni jednostavno ne postoje. Svaki zakon ovisi o okruďż˝enju. To je bila prva posljedica promišljanja prema koncepciji „proizvoďż˝aďż˝ – proizvod“.
 
Druga posljedica više je tehniďż˝ke prirode te nam govori o tome što se dogodilo s determinizmom. Ne bih sada detaljnije ulazio u raspravu o tome pa ďż˝u pokušati objasniti što se dogodilo pomoďż˝u jedne analogije. Svi imate neka iskustva s putovanja u druge krajeve svijeta. Svi ste se tamo susretali s nekim voďż˝em ili povrďż˝em koje nikada ranije niste vidjeli. Vidim da veďż˝ina potvrdno klima glavom. Sjeďż˝am se kada sam prvi puta ugledao kivi, prije mnogo godina na putovanju u Australiju. Nakon toga mango, pa papaju... vjerojatno ste i vi iskusili isto. Zamislite sada ovakvu situaciju. Imate gosta s druge strane planete koji na stolu ugleda zdjelu s voďż˝em. Uzme u ruku naranďż˝u i zaďż˝uďż˝eno je promatra ne znajuďż˝i pritom o ďż˝emu je rijeďż˝.
Gledate ga u �udu i objasnite da je rije� o naran�i.
Stranac pita: „Što je to naranďż˝a? ďż˝emu ona sluďż˝i?“
Odgovarate: “Naranďż˝a je voďż˝e. Jestivo voďż˝e. Finog okusa.“
On dalje pita: „Kakvog je okusa?“
 
U tom trenutku shvatite kako je najbolje pokazati mu iz prve ruke. Odlazite u kuhinju, uzimate noďż˝ te prereďż˝ete naranďż˝u na pola. Što sad imate? Dva koncentriďż˝na kruga, bijelo središta, naznake kriški, naranďż˝asto „meso“. Upravo u tom trenutku ulazi vam supruga u kuhinju s uobiďż˝ajenim pitanjem koje svaka ďż˝ena pita: „Dragi, što radiš?“ Pokušavate joj objasniti da gost u ďż˝ivotu nikada nije vidio naranďż˝u... zato ste je prerezali... da bi ďż˝ovjek vidio kako izgleda. Na to ona kaďż˝e: „Pobogu zašto nisi ogulio naranďż˝u i sloďż˝io je na kriške?“
 
Kako biste završili diskusiju i zadrďż˝ali mir u kuďż˝i, uzimate drugu naranďż˝u u ruke, ogulite je i raspodijelite na kriške. Što imate u tom trenutku? Dvije naranďż˝e, sagledane iz dvije potpuno drugaďż˝ije perspektive koje ukazuju na dva razliďż˝ita entiteta.
 
Ono što je Singer pokazao, a što se doista moďż˝e smatrati njegovim ďż˝ivotnim djelom, jest to da je kauzalnost (odnos uzroka i posljedice) samo jedan naďż˝in sagledavanja svijeta. Postoji mnoštvo drugih naďż˝ina. Realnost nije dvodimenzionalna nego višedimenzionalna - svaka kriška koju odlomimo otvara drugaďż˝iju vizuru. Upravo radi toga koncepcija „proizvoďż˝aďż˝ – proizvod“ nije alternativa koncepciji kauzalnosti nego joj je komplementarna. Tako dolazimo do Bohrova principa komplementarnosti. Rijeďż˝ je samo o drugom naďż˝inu promatranja univerzuma. Gledamo li stvari kroz prizmu komplementarnosti, proizlazi da su slobodna volja, svrha i slobodan izbor kompatibilni. Na tim temeljima Bohr je gradio tzv. teleološki pristup (teleologija je, prema Ch. Wolffu koji je skovao izraz, znanost o svrhovitosti, op.ur.) te tako istiďż˝e svrhovitost nasuprot determinizmu. No, oba pristupa su kompatibilna. Pitanje je samo koji je od njih primjereniji odreďż˝enoj vrsti istraďż˝ivanja.
 
Navedeno ukazuje na ďż˝injenicu da sva temeljna uvjerenja strojne ere redom prolaze duboku transformaciju. Mnoge promijenjene pretpostavke još uvijek nisu doprle do svijesti velikog broja ljudi. Pa ipak, polako hvatamo korak. Istina je kako danas gledamo na svijet drugaďż˝ije nego prije. Ne mislimo da je univerzum stroj. Shvatili smo da je i stroj sustav, posebna vrsta sustava. Stroj je sustav koji sam po sebi nema svrhu nego odreďż˝enu funkciju koja sluďż˝i nekom vanjskom subjektu.
 
Prethodno smo pokazali kako su ljudi sagledavali svijet u strojnoj eri. Sliďż˝no tome sagledavao se i biznis. Tko je bio bog u stvaranju biznisa u to vrijeme? Vlasnik koji ga je osnovao. Vlasnik je bio „veliki šef“, imao je svu moďż˝ i mogao je raditi što je htio. Radniďż˝ka prava nisu postojala, nije bilo nikakvih ograniďż˝enja, uvjeta za zapošljavanja i sliďż˝no. Vlasnik je bio bog.