O učenju i sustavima koji potiču učenje

Rusell Ackoff

Uvod

 Opsežna literatura o učenju obično se bavi sociopsihološkim aspektima ovog fenomena tj. procesom na koji način učimo od drugih ljudi. U tom kontekstu važno je istaknuti kako cjelokupna ljudska spoznaja u svojoj krajnosti potječe iz iskustva - vlastitog ili tuđeg. Učenje iz iskustva osobito je važno u organizacijama, prvenstveno zbog neprestane fluktuacije djelatnika. U ovom članku bavim se tzv. iskustvenim učenjem (engl. learning from experience) u organizacijskom kontekstu kako bih nadopunio manjkave radove, rasprave i diskusije na tu temu. Pa ipak, time ni na koji način ne želim umanjiti važnost interpersonalnog učenja u organizacijama. 
 
Započet ću s definicijama, prema mojemu mišljenju, važnih razlika u komponentama učenja; s definicijama podataka, informacija, znanja, razumijevanja i mudrosti. Glavna mi je namjera ispraviti pogreške koje se pojavljuju i ponavljaju u literaturi o organizacijskom učenju, koje isključuju iz razmatranja komponente razumijevanje i mudrost te se učenjem bave isključivo u kontekstu informacija i znanja. S obzirom na to da ne postoje opće prihvaćene definicije navedenih pojmova, koristit ću se svojima jer ih smatram korisnima i primjenjivima u svakom kontekstu.
 
Nadalje, pojasnit ću razliku između učenja i prilagodbe jer se prilagodba može smatrati posebnim oblikom učenja. Moram napomenuti kako me je literatura koja se bavi ovim razlikama (npr. Haeckel & Nolan, 1996.) dobrano zbunila. Pozabavit ću se i vrlo važnom ulogom pogrešaka u procesu učenja i prilagodbe kao i razumijevanjem samog procesa učenja, odnosno učenja o tome kako učiti kojeg Gregory Bateson (1972) naziva deutero učenjem.
 
Na kraju ću prezentirati skicu menadžerskog sustava za učenje i prilagodbu koji je sukladan raznolikim potrebama koje ću prethodno opisati u ovom tekstu.
 
 
Raznovrsni sadržaji učenja
 
Literatura o učenju vrlo malo piše o sadržaju učenja, odnosno o onome što se uči, pa stoga ovim putem pokušavam nadoknaditi taj nedostatak. Naime, ljudska spoznaja sastoji se od podataka, informacija, znanja, razumijevanja i mudrosti. Nažalost, često se brkaju pojmovi podaci, informacije i znanje; razumijevanje (pre)često koristimo kao sinonim za znanje, a znanje smatramo sveobuhvatnim pojmom. Mudrost se uglavnom smatra mističnim i nerazumljivim, pa čak i neprenosivim fenomenom koji se zbog toga rado zaobilazi u znanstvenim raspravama.
 
Pa ipak, razlike među različitim sadržajima učenja iznimno su važne je oblikuju hijerarhiju porasta vrijednosti što se najbolje vidi iz drevne izreke: "Zrnce informacije vrijedi kao more podataka; zrnce znanja vrijedi kao more informacija; zrnce razumijevanja vrijedi kao more znanja dok zrnce mudrosti vrijedi kao ocean razumijevanja!"
 
Unatoč navedenom, formalni obrazovni sustav (kao i svi informacijsko-računalni sustavi) prvenstveno se bavi manje važnim vrstama učenja: primanjem, procesuiranjem i prijenosom podataka i informacija. Pritom se malo truda posvećuje prijenosu znanja, još manje prijenosu razumijevanja, a prijenos mudrosti potpuno je zanemaren. Opisana alokacija napora odražava se u prevladavajućoj i upornoj preokupaciji informacijama koja se očituje u tiskovinama, televizijskim programima te u popularnim igrama poput "Lova na trivijalno" (engl. Trivial Pursuit, popularna igra, neka vrsta kviza s ogromnim brojem kompjuterski generiranih pitanja - op.ur.). Prikladnog li imena!
 
 
Podaci i informacije
 
Podaci se sastoje od simbola koji opisuju predmete i događaje i/ili njihova obilježja. Rezultat su promatranja. Promatranje rade ljudi ili se određene pojave mjere pomoću instrumenata kao što su termometri, brojači kilometara, brzinomjeri ili voltmetri. Instrumentne ploče u automobilima i zrakoplovima prepune su takvih naprava.
 
Podaci su poput metalne rudače - male su vrijednosti ili su pak potpuno bezvrijedni - sve dok se ne procesuiraju u korisnije forme. Podaci procesuirani u korisniju formu čine informacije. Stoga i informacije sadrže simbole koji opisuju predmete, događaje i njihova obilježja. Dakle, osnovna razlika između podataka i informacija proizlazi iz njihove korisnosti – funkcionalne, a ne strukturalne.
 
Informacija je sadržana u opisima, odnosno u odgovorima na pitanja koja počinju riječima poput tko, što, gdje, kada i koliko. Informacije su korisne kada se odlučuje o tome što raditi, ali ne i kako raditi. Primjerice, popis filmova koji trenutačno igraju u kinima omogućuje nam da odaberemo film koji želimo gledati, ali nam ne govori o tome kako ćemo do kina doći. Isto tako adresa kina nam govori gdje se kino nalazi, ali ne i to kako ćemo do njega doći. Odgovori na pitanja kako sačinjavaju znanje.