Dakle, iznenada smo dobili instrumente koji se ne bave transformacijom materije. Njihova je svrha mjerenje ili praćenje - kada se čovjek time bavi onda to zovemo promatranje. Mjerač protoka goriva u automobilu prati stanje u spremniku i javlja koliko vam je goriva preostalo u rezervoaru. Još se odlično sjećam kako u našem prvom obiteljskom automobilu nije bilo mjerača. Kako bi ustanovio koliko imamo goriva, otac bi dignuo haubu, otvorio čep spremnika i pogledao unutra. Potom se dogodila „revolucionarna inovacija“: počela je ugradnja drvene letvice na kojoj se mogla pratiti „mokra crta“ koja je pokazivala razinu goriva. Tako smo dobili uređaje koji su određenim simbolima ukazivali na stanje. A mi smo smatrali da je riječ o strojevima.
 
Potom su ljudi izumili telegraf. Nešto kasnije pojavio se telefon, zatim radio, televizija, laser, itd. To nisu bili strojevi. Koja je bila njihova osnovna svrha? Čime su se bavili? Aplikacijom energije na materiju? Naravno da nisu. Njihova se osnovna svrha sastoji u prenošenju simbola. Kako danas nazivamo odašiljanje i primanje simbola? Komunikacija. Dakle, osmislili smo mjerne instrumente te instrumente za komunikaciju. Proizvedeni su prije stotinjak godina, a mi smo ih tretirali kao „djecu“ industrijske revolucije. Tek smo 1946. godine shvatili da se pojavilo nešto fundamentalno novo.
 
Gledano iz današnje perspektive slobodno se može reći kako smo tada započeli graditi novu kulturu koja se suštinski oslanjala na tri kamena temeljca. Prvi „kamen“ je bilo promatranje, potom je došla komunikacija, a treći ključni „kamen“ nije se pojavio sve do 1946. Pojedinci tvrde da se prvi put pojavio u Bostonu 1944. godine. Međutim, to nije istina jer se ključni kamen temeljac nove kulture prvi put pojavio na Sveučilištu Pennsyslvania 1946. godine, a zvao se Univac - prvo elektronsko digitalno računalo. Što je to „računalo“? Uređaj koji obrađuje simbole, prema nekim pravilima i određenoj logici. Dakle, prvi put u povijesti pojavila se logička obrada simbola.
 
Tako smo dobili naziv uređaja. Pa ipak, sve će vam biti jasnije pročitate li knjigu Johna Deweyja How We Think o logičkoj obradi simbola koja je napisana prije pojave prvog računala. Knjiga nam, zapravo, otkriva na koji način razmišljamo. Tako smo računala prozvali „misleći strojevi“. Iako računala očito nisu bila strojevi, izgleda da su doista „mislila“ na neki jednostavni način.
 
U tom kontekstu svakako bih želio spomenuti izuzetnu mladu ženu, profesoricu filozofije, koja je prva primijetila da sve tri tehnologije koje danas koristimo imaju jedno zajedničko obilježje. Koje? Sve tri bave se manipulacijom simbola. Njeno ime je Suzanne Langer, a naslov knjige u kojoj je iznijela vlastita promišljanja je Philosophy in a New Key. Langer je skrenula pozornost na važnost i posljedice obrade simbola.
 
Prisjetimo se sada kako nas je sintetsko razmišljanje potaklo na propitivanje o tome što se događa kada počnemo povezivati umjesto da kontinuirano rastavljamo na dijelove. Kada povežete navedene tri tehnologije koje sam upravo pojasnio, što dobijete? Um. Osnovno obilježje Prve industrijske revolucije je sirova snaga, „mišići“, aplikacija energije kako bi se preobrazila materija. Trenutačno širom svijeta razvijamo nove tehnologije – koje omogućuju komunikaciju, praćenje i razmišljanje - kako bismo zamijenili um. Radi toga automatizacija počinje zamjenjivati mehanizaciju te postaje ključni koncept postindustrijskog doba ili ere sustava.
 
Na kraju želim zaključno reći da je prilično jednostavno pokazati kako je današnji interes za dizajn, kvalitetu i učenje nastao kao rezultat transformacije svjetonazora tijekom vremena. Hvala na pozornosti. Pozdravljam vas do nekog novog susreta.
 
 
Transkripti s konferencije pod naslovom „Sustavno razmišljanje u praksi“