Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: Od mehanicisti�kog do sustavnog razmi�ljanja, Russell L. Ackoff
Sljede�i problem s kojim su se ljudi toga vremena susretali mogli bismo sa�eti u pitanju: kako provesti mehanizaciju rada pomo�u strojeva? Prvo je trebalo studiozno proanalizirati rad razbijaju�i ga na dijelove. Na osnovne dijelove. No, koliko �emo duboko reducirati elemente rada? Upitajte Fredericka Taylora - on �e vam objasniti. Prema njegovu mišljenju, rad treba razbiti na osnovne elemente. Kako definirati „osnovne elemente rada“? „Osnovni element rada“ je zadatak koji je toliko jednostavan da ga dvoje ljudi ne mo�e istovremeno obavljati. Mo�e ga uraditi isklju�ivo jedna osoba. Kada pri�am o tome uvijek se prisjetim oca koji je pokušavao dodatno zavrnuti vijke nakon mene. Nije išlo. Dakle, zatezanje vijka osnovni je element rada. Prenošenje teškog stola nije. Podizanje ovog sata tako�er je osnovni element rada. Nije, naime, logi�no da anga�iramo dvije osobe na jednostavnoj aktivnosti podizanja sata.
Potom smo na osnovu opisane analize rada (Taylor) reducirali rad na elementarne zadatke. Sljede�i korak bila je mehanizacija zadataka. Radi toga je rad trebalo reducirati na osnovne elemente - što je zadatak jednostavniji to ga je lakše mehanizirati. Još je bilo bolje to što se u ve�ini slu�ajeva elementarnim zadacima lako mogao pridodati neki od elementarnih strojeva radi u�inkovitijeg obavljanja posla.
Me�utim, zbog jednog od dvaju razloga nije se moglo mehanizirati sve zadatke. Mehanizacija nije bila mogu�a:
1. kada nije postojala tehnologija za neke operacije,
2. kada je jeftinije bilo koristiti ljudski od strojnog rada.
Dakle, za obavljanje nekih zadataka koristio se ljudski rad, a za ostale zadatke koristili su se strojevi. Slijedom analiti�ke procedure definirane su sekvence ili mre�e elementarnih zadataka koje su obavljali ljudi i strojevi da bi se proizveo proizvod. Kako nazivamo takvu mre�u? Moderna tvornica.
Proizvodna linija (monta�na traka) modernih tvornica nastala je kao rezultat analize rada i mehanizacije rada. Rije� je o izravnoj posljedici analize i mehanizacije rada. Implikacije navedenog vrlo su va�ne – posebno za teze koje �elim izlo�iti. Prva implikacija glasi: postoji li druga�iji na�in razmišljanja – koji se razlikuje od analize - tada bi trebao postojati druga�iji na�in organizacije i dizajniranja rada. Druga�iji na�in organizacije rada doista postoji i sasvim se razlikuje od, primjerice, Fordove monta�ne trake. Kada su se top menad�eri ameri�kih kompanija prvi put susreli s druga�ijim pristupom organizaciji i dizajniranju rada, negirali su da išta vrijednoga tu postoji (autor misli na slu�aj kada su top menad�eri Forda i GM pozvani u Japan u slu�beni posjet japanskoj automobilskoj industriji. Za vrijeme posjeta doma�ini su im demonstrirali JIT – just in time sustav nabave i neke druge pristupe organizaciji rada koje gosti jednostavnu nisu vidjeli/uo�ili. Gledali su u njih, ali ništa nisu primijetili, op.ur.). Jednostavno ih nisu mogli razumjeti. Uskoro �emo se vratiti na ovu temu i detaljnije ju razmotriti.
Druga implikacija analize i mehanizacije rada ne�eljena je posljedica koju nitko nije predvidio, ali se ipak dogodila. Naime, u procesu mehanizacije rad smo sveli na osnovne elemente kako bismo ga lakše mehanizirali strojevima. Rad koji se nije mogao strojno obaviti nastavili su raditi ljudi. Tako smo ljudski rad sveli na mehani�ki rad, a ljude doveli do toga da se ponašaju poput strojeva. Zapravo, potpuno smo dehumanizirali ljudski rad što je u kona�nici dovelo do pojave otu�enosti. Otu�enost rada postala je uobi�ajena i veoma rasprostranjena pojava 20. stolje�a. Štoviše, prema tvrdnjama Ministarstva zdravlja, obrazovanja i socijalne skrbi SAD-a rije� je o najozbiljnijem problemu s kojim se danas suo�avamo. Iako brojke govore o kontinuiranom rastu produktivnosti, nije baš tako. Odvojite li produktivnost kapitala od produktivnosti rada, brzo �ete shvatiti da produktivnost rada kontinuirano opada.
Prema tome, mo�e se slobodno re�i da Industrijska revolucija predstavlja tehnološku manifestaciju svjetonazora strojne ere. Što se potom dogodilo? Ono što se doga�a u svakom povijesnom razdoblju – po�inju se javljati neki problemi koji dovode u sumnju svjetonazor toga vremena. Takve probleme nazivamo dvojbama. Dvojba je problem koji se ne mo�e riješiti u okvirima prevladavaju�e paradigme. Unato� tome što se pojavljuje stotine dvojbi, sve dok se ne stvori kriti�na masa ništa se konkretno ne mijenja. Ne�u sada raspravljati o stotinu dvojbi, ali �u spomenuti najva�nije.
Prva kriti�na dvojba odnosila se na koncepciju uzro�no-posljedi�ne veze. Svjetonazor strojne ere tvrdio je da je svaka posljedica ne�im uzrokovana. Prema tome, slobodna volja jednostavno ne postoji. Slobodnog izbora nema. Sve što �inite determinirano je prethodnim djelima. Pa ipak, ljudima je teško povjerovati u takav svjetonazor. Štoviše, �ini se da malo tko u to vjeruje – posebice na zapadu. Uvjereni smo u nešto drugo: uvjereni smo da sami odlu�ujemo, vlastitom slobodnom voljom, što nije uskla�eno s prevladavaju�om paradigmom. To je dvojba. A ova dvojba predstavlja klju�ni problem zapadnja�ke filozofije ve� 300 godina s time da smo tek po�etkom 20. stolje�a po�eli nailaziti na neka rješenja oko kojih se pokušava posti�i konsenzus - najviše zahvaljuju�i utjecaju logi�kih pozitivista. Dakle, 1920-ih i 1930-ih zaklju�ili smo da je slobodna volja �ista iluzija darovana od dragog Boga koji nam je njome �elio uljepšati �ivot. Jedan ugledni filozof, obdaren jedinstvenim vrlinama jezgrovitosti i jasno�e, slikovito je opisao dvojbu u dvije re�enice. Rekao je da �ovjek zapravo nalikuje muhi koja „jašu�i“ slona misli kako ga ona vodi ku�i: stoga je jahanje muhi nemjerljivo zanimljivije, a slon za sve to nimalo ne mari! Pa ipak, usprkos navedenom, ljudi su i dalje mislili da je slobodna volja stvarna što je dvojbu odr�alo na �ivotu sve do današnjih dana.
