Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: Od mehanicisti�kog do sustavnog razmi�ljanja, Russell L. Ackoff
Druga dilema sna�nije je poljuljala tradicionalna uvjerenja strojne ere stvorivši prvu pukotinu na oklopu njezina svjetonazora. Godine 1923. njema�ki fizi�ar Werner Heisenberg došao je do nevjerojatnog otkri�a. Prisjetite se atoma s isklju�ivo dva svojstva: masom i energijom. Nakon brojnih eksperimenata Heisenberg je ovako zaklju�io: �elite li izmjeriti oba svojstva istog atoma – masu i energiju - u odre�enom vremenskom trenutku, ne�ete u tome uspjeti. Heisenberg je, naime, dokazao da što preciznije izmjerite masu to �ete te�e, s manjom preciznošï¿½u, izmjeriti energiju atoma. Obrnuto tako�er vrijedi. Dakle, jedno svojstvo mo�e se to�no izmjeriti, ali ne i drugo. Navedena konstatacija dovodi u pitanje jedno od klju�nih uvjerenja industrijskog doba: o tome da �ovjek mo�e dose�i cjelovito razumijevanje univerzuma.
Opisana dilema temeljito je protresla i poljuljala „industrijsku“ vjeru. John Dewey, vode�i ameri�ki filozof toga vremena, o novim izazovima potaknutim Heisenbergovim otkri�em raspravlja u klasi�nom djelu The Quest for Certainty. Na kraju zaklju�uje kako je cjelovita spoznaja univerzuma zapravo nedosti�an cilj, ali da ostaje ideal kojem ljudski rod treba te�iti. Me�utim, ideal se ne mo�e ostvariti - isto kao što se ne mo�e posti�i nulta stopa pogreške u znanosti. Uvijek mo�emo (i trebamo) raditi na tome da smanjimo pogreške, ali ih nikada ne�emo svesti na nulu. Tako se postupno u 1920-ima i 1930-ima po�ela javljati ideja da je cjelovito razumijevanje svijeta ideal, a ne nešto ostvarivo i stvarno.
Dvojba koja je kona�no slomila koncepciju strojne ere vrlo je interesantna. Izvorno je nastala u 1930-ima, s time da se zrela svjesnost o tome da se doista radi o ne�em fundamentalno va�nom po�ela javljati tek sredinom 1950-ih. U me�uvremenu, znanstvenim krugovima prevladavala je zabrinutost i slutnja da �e se nešto va�no dogoditi.
Godine 1946. vratio sam se ku�i nakon �etiri godine u vojnoj slu�bi te sam nastavio studirati. Nedugo zatim, 1947. godine, pojavila se knjiga koja je uzdrmala akademske krugove u kojima sam se kretao. Znali smo tada da se ra�a nešto novo, ali nismo znali o �emu je rije�. Knjiga koju spominjem nosi naslov Cybernetics, a autor joj je Norbert Weiner. U trenutku kad je objavljena uop�e nismo shva�ali njezine krajnje dosege. Prvi dublji uvidi javili su se 1954. godine kada je objavljena knjiga Ludwiga von Bertalanffyja General Systems Theory. Sam sadr�aj Bertalanffyjeve knjige nije bio toliko va�an koliko je bio va�an koncept na kojem se knjiga temeljila: koncept sustava!
Kako to da su upravo sustavi slomili ustaljeni svjetonazor strojne ere? Promotrimo situaciju detaljnije. Svijet se sastoji od raznih sustava. To je �injenica. Sustav mo�e biti bolnica, škola, konferencija, korporacija. �elimo li razumjeti sustav, moramo ga analizirati. A prije nego se posvetimo razumijevanju posljedica analize sustava, moramo znati što je to „sustav“. Sustav je cjelina koja se sastoji od dva ili više dijelova. Dakle, sustav nije atom ili neki puki nedjeljivi entitet. Sustav nije element. Sustav se mo�e podijeliti na komponente. Tri zahtjeva definiraju i determiniraju je li neki entitet dio sustava ili nije.
1. Ako je neki entitet dio sustava onda on uvijek mo�e utjecati na ponašanje cjeline. Primjerice, za naš organizam ka�emo da je „biološki sustav“. Srce, kao dio sustava, utje�e na naše ponašanje, na plu�a, �eludac, guštera�u, jetru i mnoge druge organe. Nedavno sam ovu pri�u pri�ao grupi lije�nika kada se u jednom trenutku jedan lije�nik ustao i rekao da u tijelu ipak postoji jedan dio na koji rad srca ne utje�e. Glumio sam iznena�enje te sam ga upitao: „O kome/�emu se radi?“ Odgovor je bio: slijepo crijevo (na engleskom appendix, op.ur.) što zapravo zna�i „dodatak“ (sustavu). Prema tome, slijepo crijevo nije istinski dio biološkog sustava ljudskog organizma. Osim toga, slijepo crijevo nema nikakvu funkciju u organizmu, a prvi zahtjev tra�i da „svaka komponenta ima odre�enu funkciju te da utje�e na ponašanja sustava“.
2. Na�in na koji pojedina komponenta utje�e na ponašanje sustava izravno ovisi o na�inu funkcioniranja barem još jedne komponente. Mo�emo re�i da niti jedna komponenta ne utje�e na sustav samostalno. Uvijek ovisi o drugim komponentama. Sve komponente me�usobno su povezane, te niti jedna ne djeluje izolirano. Na�in na koji srce utje�e na ponašanje ovisi o tome kako funkcioniraju mozak i plu�a. A funkcioniranje plu�a ovisi o tome kako funkcioniraju mo�dani �ivci, itd. Dakle, drugo svojstvo sustava ogleda se u me�upovezanosti svih komponenti.
3. Tre�e svojstvo govori o tome da sve komponente sustava zadr�avaju temeljna obilje�ja bez obzira na to kako ih rastavimo, sastavimo, poredamo ili ispremiješamo. To zna�i da svaka podgrupa komponenti mo�e utjecati na ponašanje cjeline te da niti jedna podgrupa ne djeluje samostalno na ponašanje cjeline. U slu�aju biološkog sustava ljudskog tijela vidimo da su podcjeline „motori�ki sustav“, „nervni sustav“, „metaboli�ki sustav“ itd. me�usobno povezane te da svaka zasebno utje�e na ponašanje cjeline.
Spojimo li navedena svojstva u jednu cjelinu dobivamo poetsku definiciju sustava: sustav je cjelina koja se ne mo�e dijeliti na samostalne dijelove. Neki �e mo�da re�i da to uop�e ne zvu�i radikalno, a još manje revolucionarno. Zapravo, definicija zvu�i posve trivijalno... sve dok ozbiljno ne promislimo o njezinim implikacijama. Stvar je u tome da sustav - prema definiciji - ima neka kriti�na obilje�ja.
Prvo: suštinska obilje�ja bilo kojeg sustava, dakle svojstva koja definiraju sustav, zapravo su svojstva cjeline, a ne komponenti jer komponente ne sadr�e u sebi svojstva cjeline sustava. Uzmimo primjerice automobil. Svi ponešto znate o mehani�kom sustavu automobila. Koje je osnovno svojstvo tog sustava? Mo�e vas prevesti od jedne do druge to�ke. Koji dio/komponenta automobila vas prevozi od jednog mjesta do drugog? Je li to kota�? Sjedalo? Osovina? Sigurno ne. �ak ni motor. Motor sam sebe ne bi mogao prevesti. Ali, automobil to mo�e u�initi.
