Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: Od mehanicisti�kog do sustavnog razmi�ljanja, Russell L. Ackoff
Kada ste ve�eras ulazili u predavaonicu, odlu�io sam interpretirati vas kao „ljudska bi�a“. Odlu�io sam tako jer sam u vama uo�io brojna obilje�ja karakteristi�na za ljudska bi�a, primjerice, sposobnost pisanja. Vi pišete. Vaša ruka sama za sebe ne mo�e pisati. Vaše o�i same za sebe ne vide. Vi, kao cjelovita osoba, vidite. Vaš mozak ne razmišlja. Vi razmišljate. Ruka, o�i i mozak instrumenti su koje vi koristite u procesu pisanja, gledanja i razmišljanja. Me�utim, pisanje, gledanje i razmišljanje obilje�avaju vas kao cjelinu. Kada sustav razbijemo na dijelove, gube se njegova suštinska svojstva.
Kada bih u predavaonicu dovezao automobil te ga potom rastavio na dijelove, unato� tome što bi u sobi ostali svi dijelovi ne bih imao „automobil“ jer „automobil“ nije puki zbir svih dijelova. Njegovo glavno svojstvo nastaje kao nusprodukt interakcije dijelova. Dakle, kada se sustav rastavi na komponente, cjelina gubi klju�na svojstva - kao i komponente. Upravo se u tome krije rješenje sustavne dvojbe koja je slomila paradigmu strojne ere. Kao ljudi, a posebice kao lideri i menad�eri, moramo to jako dobro razumjeti.
Što ka�e analiza, što treba prvo u�initi? Rastaviti na dijelove. Što se doga�a kada sustav rastavimo na dijelove? Gubi temeljna svojstva. Drugi korak analize navodi nas da pokušamo shvatiti kako zasebno funkcioniraju rastavljene komponente. A što se doga�a s komponentama sustava ako ih promatramo zasebno? Gube temeljna svojstva.
Dakle, izvanredno otkri�e iz 1950-ih podu�ilo nas je neugodnoj istini da prirodu sustava ne mo�emo razumjeti analizom. Radi toga je to otkri�e revolucionarno. Kako bismo razumjeli sustave morali smo prona�i druga�iji na�in promišljanja – novi svjetonazor odnosno novu paradigmu. Tako je 1950-ih godina razvijen novi koncept razmišljanja – ne �udi što je nazvan sinteza. Sinteza je suprotna od analize. Promotrimo, primjerice, sveu�ilište. Da ste kojim slu�ajem analiti�ar te da �elite objasniti što je to „sveu�ilište“, krenuli biste razbijati cjelinu na dijelove: pojedine fakultete, koji se sastoje od odsjeka, koji se sastoje od katedri, koje se sastoje od studenata itd. Onda biste pokušali sastaviti dijelove u cjelinu kako biste shvatili što je to „sveu�ilište“.
S druge strane, pokušamo li spoznati što je to „sveu�ilište“ pomo�u sinteze, prvi korak je suprotan prvome koraku u analizi – rastavljanju na dijelove. U sintezi prvo pokušavamo sagledati „sveu�ilište“ kao dio ve�eg sustava, u ovom slu�aju „sustava obrazovanja“.
Drugi korak u analizi odnosi se na pokušaj da se razumiju odvojeni dijelovi. U drugom koraku sinteze pokušavamo sagledati širi sustav, a ne dijelove.
U tre�em koraku analize pokušavamo objediniti razumijevanje dijelova kako bismo razumjeli cjelinu. U tre�em koraku sinteze pokušavamo rašï¿½laniti razumijevanje cjelinu u razumijevanje komponenti i to tako da identificiramo ulogu ili funkciju komponente u širem sustavu.
Analiza nam otkriva kako sustav funkcionira. �elite li saznati kako funkcionira automobil, morate ga analizirati: rastaviti na dijelove, vidjeti kako funkcionira svaki dio zasebno. Trebate li ga popraviti, morate analizirati funkcioniranje svakog dijela zasebno kako biste otkrili koji ne radi kako treba. Dakle, rezultat analize sustava je know-how ili znanje. Me�utim, znanje nije isto što i razumijevanje. Znanje je zapisano u uputama, a upute nisu objašnjenje. Razumijevanje je sadr�ano u objašnjenju. Sintetsko razmišljanje nam govori o tome koja je uloga ili funkcija odre�enog sustava u širem sustavu kojeg je dio, pru�aju�i nam tako objašnjenje ili razumijevanje. Analiza otkriva strukturu, kako sustav funkcionira - sinteza nam omogu�ava razumijevanje zašto sustav funkcionira baš tako kako funkcionira.
Primjerice, svi znate da Britanci voze pogrešnom stranom ulice. Zašto? Mo�ete u beskraj analizirati sve britanske i ameri�ke automobile, mo�ete ih rastavljati do sudnjeg dana, a da pritom nikada ne�ete shvatiti zašto Britanci imaju volan na desnoj strani. Odgovor na pitanje zašto nalazi se u nekoj drugoj domeni: zato što objašnjenje nije u vozilu nego izvan njega. U ulozi ili funkciji koju obavlja. Nedavno se pojavila knjiga koja objašnjava zašto Britanci voze lijevom stranom. Ne znam je li istinita, ali pri�a ide ovako. Srednjovjekovni vitez jaše prašnjavom engleskom cestom u sjajnom oklopu, nose�i duga�ko koplje u desnoj ruci jer su vitezovi uglavnom bili dešnjaci. Cesta je vrvjela opasnostima pa je vitez bio na stalnom oprezu, pomno prate�i ho�e li se mo�da iz suprotnog smjera pojaviti drumski razbojnici. Zato je jahao lijevom stranom ceste - kako bi pravovremeno desnom rukom zamahnuo ma�em ili kopljem opazi li razbojnike. Dakle, britanska industrija automobila slijedila je logiku britanskih vitezova.
S druge strane, mi Amerikanci nismo imali vitezove u sjajnim oklopima. Kada smo dizajnirali automobile, odlu�ili smo da je za ve�inu dešnjaka bolje mijenjati brzine desnom rukom, a ne lijevom, te smo radi toga odabrali voziti desnom stranom ulice. Vidite, objašnjenje „lijeva ili desna strana ulice“ ne le�i u automobilu nego u vanjskoj ulozi ili funkciji. Drugi primjer tako�er lijepo ilustrira što vam zapravo �elim re�i.
Prvi ameri�ki automobili dizajnirali su se za šest putnika. Zašto? Kao i u prethodnom slu�aju mo�ete rastavljati automobil do sudnjeg dana, a da pritom ne�ete saznati zašto baš šest putnika. Nijedna analiza ne�e vam objasniti zašto baš šest. Zašto ne sedam, petnaest, trinaest ili tri? U to vrijeme prosje�na ameri�ka obitelj imala je pet, šest �lanova. Kasnije se brojka smanjila na tri, dva pa su se, shodno tome, smanjili i automobili. Dakle, i u ovom slu�aju objašnjenje dolazi izvan automobila.
Kako je strojna era polako zalazila, polako smo po�eli napuštati koncept cjelovitog spoznavanja univerzuma. A kada smo analizu zamijenili sintezom - kada smo htjeli razumjeti, a ne znati – zapo�ela je nova era. Sustavno razmišljanje spoj je analize i sinteze - ovisno o tome je li cilj znanje ili razumijevanje. Promotrimo sada ostale posljedice.
Prema navedenim postavkama, �elim li razumjeti sveu�ilište trebao bih prije razumjeti obrazovni sustav kao širi sustav kojeg je sveu�ilište dio. Dakle, imam obrazovni sustav te sveu�ilište unutar obrazovnog sustava. Kako �u sada razumjeti obrazovni sustav? Prema sintezi, moram razmotriti širi sustav u kojem je obrazovni sustav komponenta. Društvo u cjelini. Kako mogu razumjeti društvo? Ponovno se javlja isti problem koji smo uo�ili u obrnutom redukcionisti�kom procesu razbijanja na dijelove. Svaki entitet koji pokušavamo objasniti ovisi o nekom ve�em sustavu. Ima li tu kraja, postoji li neki sustav koji obuhva�a sve sustave? Koliko vas misli da postoji? Evo, javlja se dvoje hrabrih ljudi. Koliko vas misli da ne postoji? Nekolicina. Ve�ina o�ito još uvijek razmišlja. Odgovor je da su obje skupine, za i protiv, u krivu. Va�no je razumjeti zašto.
