U posljednje vrijeme ljudi me često pitaju o tome na koji način ja, kao sustavni mislilac, promišljam o liderstvu. Pritom ih ja nisam pitao što oni misle o toj temi, iako sam trebao. Kako isprva ni sâm nisam imao neki poseban, definirani stav o toj temi, vjerujem da je i s njima bilo isto. Međutim, kontinuirano propitivanje nagnalo me da dublje uronim u to područje.
Tijekom karijere, poput mnogih drugih sustavnih mislioca (engl. systems thinkers) sudjelovao sam u (bez)brojnim raspravama o liderstvu te o tome kako razviti učinkovite vođe. Moram kazati kako su uglavnom bile prazne i užasno dosadne. Stoga ću se u nastavku teksta latiti izazovnog zadatka: pažljivo ću promisliti o spomenutoj temi te ću potom pokušati razumljivo prezentirati zaključke.
Nakon pomnog studiranja literature koja se bavi vodstvom konstatirao sam kako me nije posebno inspirirala. Najviše me ražalostilo to što u njoj nisam pronašao relevantne dokaze o tome da ljudska zajednica, na bilo koji način, uspijeva u nastojanjima da razvija kvalitetne lidere – posebice transformacijske lidere koji su nam u ovim složenim vremenima, prepunim različitih izazova, toliko potrebni. Pomno istraživanje vremenom me dovelo do zaključka da je sterilnost literature u velikoj mjeri prouzročena dvosmislenošću koncepcija „liderstva“ i „transformacije“.
Administriranje, menadžment i liderstvo
Navedeni pojmovi nerijetko se koriste kao sinonimi. Šteta što je tome tako jer takvim pristupom gubimo iz vida važne razlike među spomenutim fenomenima. Upravo zbog toga potrudio sam se da ih jasno i nedvosmisleno definiram.
Administriranje se odnosi na proces usmjeravanja ljudi kako bi izvršili volju neke treće strane, koristeći se pritom metodama i alatima nametnutima od te treće strane.
Menadžment se odnosi na proces usmjeravanja drugih kako bi se ostvarili zacrtani ciljevi koristeći se pritom metodama i alatima koje je odabrao menadžment. (Izvršni direktori su menadžeri koji upravljaju drugim menadžerima.)
Liderstvo se odnosi na procese usmjeravanja, poticanja i potpomaganja nastojanja drugih osoba pomoću metoda i alata koje su druge osobe same odabrale ili odobrile.
U ovakvoj formulaciji liderstvo se zapravo odnosi na sposobnost usklađivanja volje sljedbenika s voljom lidera kako bi sljedbenici dobrovoljno, entuzijastično i predano slijedili. U tom smislu treba kazati kako voluntarizma, entuzijazma i predanosti procesa liderstva nema u okvirima administriranja i menadžmenta.
Liderstvo je primarno estetska funkcija
U stručnoj javnosti liderstvo se slabo razumije uglavnom zbog toga što je liderstvo prvenstveno estetska funkcija (engl. aesthetic function, skup pravila, načela, vrijednosti, mentalnih modela i slično u pozadini umjetnikova djelovanja ili u osnovama nekog umjetničkog pravca, op.ur.), a estetiku – općenito gledano - također slabo razumijemo. Radi se o jednom od četiriju osnovnih aspekata razvoja koje su davno identificirali starogrčki filozofi: težnja za istinom, obiljem, dobrotom i ljepotom/zabavom (estetikom).
Cijeli tekst pročitajte u qLifeu...