U međuvremenu Cook se iznova opasao pištoljem spremajući se brodom napustiti bolnicu kako bi pomogao sinu koji je još od utorka ostao zaglavljen u kući. Tijekom razgovara rekao mi je da ga je Mulderick zamolila da prije odlaska svakako popriča s Annom Pou. 
To je i učinio. S Annom Pou se susreo u lobiju na drugome katu kako bi porazgovarali o pacijentima treće kategorije, uključujući devetoricu koja nikada nije sišla sa sedmog kata. Prema njegovim riječima, Pou se brinula da ih na koncu ipak neće uspjeti izvući. Iako od udara Katrine nije bio na sedmom katu, Cook mi je rekao da je tada smatrao kako su pacijenti LifeCarea – koji su u najboljim vremenima zapravo bili "kronično mrtvi" – užasno pogođeni vrućinom. Također mi je kazao kako u tom trenutku jednostavno nije mogao pojmiti na koji bi način potpuno iscrpljeno osoblje Memoriala spustilo devetoricu pacijenata niz stepenice sa sedmoga kata do 17 sati. Na izvanjsku pomoć nije se moglo računati. Ako je i bilo nekog drugog načina da se spomenuti pacijenti evakuiraju, on ga tada jednostavno nije vidio. 
Prema njegovu svjedočenju tijekom posljednjeg susreta, pojasnio je Anni Pou što joj je za činiti: kako će kombinirati morfij i benzodiazepinske sedative. Konačni učinak takvog tretmana ogledao se u tome da se pacijenti ''uspavaju... kako bi potom umrli u miru''. Također je rekao kako je na sve to gledao kroz etičku prizmu „ublažavanja neizostavne patnje“ u bezizlaznoj situaciji. 
 
U intervjuu objavljenom u Newsweeku 2007. godine Pou je priznala kako je nakon razgovora s drugim liječnicima pacijentima treće kategorija doista dala specijalne lijekove. Međutim, tvrdila je da nije bilo govora o eutanaziji već o "...normalnoj pomoći... radi tretiranja boli i umirivanja anksioznih bolesnika... jer su znali... da će tamo provesti barem još jedan dan... da će najmanje još jedan dan živjeti u paklu." 

To je bilo sve što je rekla o događajima tog četvrtka pozivajući se na otvorene tužbe protiv nje i drugih liječnika te na osjetljivost teme koja nije trpjela otvorene rasprava zbog pacijenata i njihovih obitelji. Tekst u nastavku temelji se na razgovorima koje sam obavila s brojnim svjedocima te na njihovim izjavama službenim istražiteljima ministarstva pravosuđa Louisiane o događajima u bolnici Memorial nakon udara Katrine. 


Izjave svjedoka

Therese Mendez, voditeljica medicinskih sestara LifeCarea, izjavila je istražiteljima kako je noć s četvrtka na petak provela radeći na prvom katu (odbila je sa mnom razgovarati.) Nakon svitanja čula je helikoptere kako slijeću na priručni helidrom te je primijetila kako se evakuacijska linija počela pomicati. Prema njezinom iskazu, oko 8 ili 9 sati ujutro vratila se na sedmi kat i prošetala hodnikom. Pacijenti su bili u izrazito lošem stanju. Neki su bili u nesvijesti, zapjenjenih ustiju i nepravilnog disanja te su manifestirali znakove koji nerijetko ukazuju na smrt. Pa ipak, na LifeCareovom sedmom katu u srijedu je umrlo tek dvoje ljudi; ostali su proživjeli noć na malim dozama morfija ili sedativa lorazepama. 

Therese Mendez je načula da je Anna Pou traži. Nakon susreta sjele su u jedan ured i otvorile prozor kako bi provjetrile sobu. Vidno uznemirena, Pou joj je kazala kako vjeruje da pacijenti LifeCarea vjerojatno neće preživjeti. Mendez je istražiteljima izjavila da joj je odgovorila: "Mislim da ste u pravu".

Također je izjavila kako se Pou vidno naprezala da joj kaže: "Odlučeno je da se tvoji pacijenti tretiraju smrtonosnom dozom morfija i drugih lijekova" (Pou je preko svog odvjetnika Richarda Simmonsa Jr. zanijekala da je ikada izrekla riječi "smrtonosna doza"). "Odnosi li se to isključivo na pacijente LifeCarea?“, upitala je Mendez imajući pritom na umu i druge teške bolesnike Memoriala. Mendez se prisjetila kako je Pou rekla "ne" čemu je pridodala da nikome ne govori o tome "koliko daleko se spremaju ići". 

Prema riječima Therese Mendez, Anna Pou je na sebe preuzela odgovornost za pacijente na sedmom katu; osoblje LifeCarea nije bilo uključeno u tu priču te je trebalo napustiti bolnicu čim se pruži prilika za evakuaciju (Pou je preko svog odvjetnika osporila njezinu izjavu). Kasnije je Mendez tvrdila kako je u tom trenutku pretpostavila da je bolnica zbog krize potpala pod vojni režim i vojne zakone te da Pou postupa prema nalozima vojnog vrhovništva – što, naravno, nije bio slučaj.