Tako�er na drugome katu, u sobi na kraju duga�kog hodnika u kojem su le�ali pacijenti, Thiele i Fournier pokušavali su eutanazirati dvije ma�ke koje su vlasnici ostavili tijekom evakuacije. Nije im bilo jednostavno. Thiele je usmjerio iglu u srce mace koju je Fournier dr�ala u rukama. U tijeku tog bizarnog procesa Thiele se prisjetio kako mu je Fournier rekla da je razgovarala s Mulderick koja je spominjala nešto u stilu "osloba�anja pacijenata iz bijedne situacije u kojoj su se zatekli" te da je ona rezolutno odbila sudjelovati u toj raboti (Fournier je odbila sa mnom razgovarati). Thiele joj je odgovorio kako je apsolutno razumije. Odvjetnik Susan Mulderick potvrdio je tijekom su�enja da je njegova klijentica doista zamolila lije�nicu da pomogne kako bi se "pacijentima olakšala patnja", ali da pod tom frazom ni u kojem slu�aju nije podrazumijevala eutanaziju.
Iako se nisu poznavali Anna Pou je u Thieleu vidjela odgovornu osobu zadu�enu za doga�aje na drugom katu. Tijekom intervjua rekao mi je da ga je Pou decidirano obavijestila da se pacijenti tre�e kategorije ne�e evakuirati. Tako�er mi je rekao kako je tada mislio da se radi o pacijentima na samrti koji zacijelo ne bi pre�ivjeli transport. Pa ipak, prestravila ga je ideja da ih ostave same u mraku napuštene zgrade. O�ekivao je, naime da �e „�ivotinje“ – kako je nazivao kriminalce i ostale sumanute pojedince koji su s oru�jem u rukama patrolirali ulicama grada – prije ili kasnije provaliti u bolnicu u potrazi za lijekovima i drogama. Thiele je naš razgovor zaklju�io rije�ima: „U tom trenutku svi ljudski zakoni raspali su se poput kule od karata. Samo Bo�ji zakon ostao je na snazi.“
„Mogu li vam ikako pomo�i?“, navodno je više puta upitao Annu Pou.
"Ne", odgovorila mu je. "Ne biste trebali biti ovdje."
"Doktorice, ne �elim oti�i. �elim ostati ovdje i pomo�i", ustrajao je Thiele.
Kao iskusni lije�nik, Thiele je tijekom godina specijalizirao palijativno lije�enje te je bio certificirani coach u tom podru�ju medicinske skrbi. Tijekom intervjua kazao mi je kako je u tim kriti�nim trenucima bio apsolutno svjestan �injenice da su njihove namjere - iako su mu se tada �inile ispravne – u tehni�kom smislu predstavljale klasi�ni zlo�in. Tako�er mi je rekao da je „cilj bilo usmr�ivanje."
Odlu�ivši ostati, Thiele je ubrzo ugledao bo�ice morfija, midazolama i injekcije na stolu u blizini bankomata. Na drugom katu ostalo je tada još desetak pacijenata. Na sebe je preuzeo brigu o �etirima pacijentima koji su le�ali u blizini prozora – o trima starijim bijelim �enama i o gojaznom afroameri�kom muškarcu. Osim plitkog disanja pacijenti nisu manifestirali druge znakove svjesnog �ivota. Nisu odgovarali na njegove podra�aje. Podigavši pogled, ugledao je Annu Pou i nekoliko medicinskih sestara nad pacijentima koji su le�ali u hodniku.
Iznenada se pokolebao. Okrenuo se prema Karen Wynn, voditeljici medicinskih sestara na odjelu intenzivne njege Memoriala koja je predsjedala eti�kim povjerenstvom. „Smijemo li to u�initi?“, upitao je uglednu kolegicu.
Tijekom intervjua sa mnom, kada je prvi puta javno obznanila vlastita iskustva u kriznom razdoblju nakon udara Katrine, Wynn je izjavila kako je „od prvog trenutka smatrala da o pacijentima treba brinuti 'do kraja' – kakav god taj kraj bio“. Priznala je kako se tih dana naslušala glasina o tome da �e se pojedini pacijenti eutanazirati. No, navodno im nije vjerovala te je mislila da �e se pacijentima pomo�u jakih sedativa olakšati patnja. Tijekom intervjua Wynn mi je tako�er kazala da se ni u jednom trenutku nije plašila ostati u bolnici iza 17 sati – kona�nog policijski odre�enog roka za evakuaciju. Štoviše, rok joj je bio posve nebitan. Bitni su joj bili pacijenti radi kojih je namjeravala ostati sve dok su �ivi. Prema njenom iskazu, situacija se ipak promijenila kada joj je prezentirano zdravstveno stanje kriti�nih pacijenata koji su, navodno, doista kora�ali na rubu �ivota i smrti.