Nakon što bi uključili radio ili TV, otvorili novine The Times-Picayune ili surfali internetom, porotnici bi zapravo svjedočili zaglušujućoj buci u znak podrške doktorici Pou. Gotovo svakog dana Garland Robinette, najpopularniji radijski voditelj New Orleansa, u svojoj emisiji Think Tank žestoko je kritizirao "...što institucije radi ovim ženama... jer su spašavali živote bolesnika". Dana 17. srpnja 2007. godine više stotina ljudi okupilo se u gradskom parku na velikom skupu podrške kojim je obilježena godišnjica uhićenja Anne Pou. Robinetteova emisija, kao i svi drugi lokalni mediji i informativni programi, u cijelosti je bila posvećena izvještavanju s tog skupa. Pritom su se svi govornici, komentatori i moderatori više manje izravno obraćali porotnicima upozoravajući ih da će liječnici i drugi medicinski profesionalci redom napustiti Louisianu ako se jednog od njih osudi zbog načina sudjelovanja u krizi. 

U vrijeme održavanja skupa podrške porotnici su već saslušali sve svjedoke. Okružno državno tužilaštvo objavilo je optužnicu protiv Anne Poe u 10 točaka: u prvoj točki optužili su je za ubojstvo drugog stupnja u slučaju Emmetta Everetta, a u narednih devet točaka, odnosno za svakog preminulog pacijenta LifeCarea sa sedmog kata, za „udruživanje u namjeri počinjenja ubojstva drugog stupnja“. 

To znači da je tužilaštvo od porotnika de facto tražilo da odluče jesu li ih dokazi uvjerili da je Pou imala "intenciju da počini ubojstvo" kako se u državi Louisiani de iure definira ubojstvo drugog stupnja.
Dana 24. srpnja 2007. porotnici su se okupili u „Sekciji E“ Županijskog okružnog suda u Orleansu, u zgradi u kojoj je Minyard preživio Katrinu. Sudac Calvin Johnson naglas je pročitao 10 točaka optužnice. Velika porota oslobodila je Annu Pou svih optužbi. 


Umjesto zaključka 

Četiri godine nakon Katrine stabla mirte iznova su procvjetala u ljetnom New Orleansu. Rodney Scott, posljednji pacijent koji je napustio bolnicu Memorial i osoba koju je doktor Ewing Cook proglasio polu-mrtvom, uživa u životu. 
Scott je veoma zahvalan što mu je omogućeno dodatno vrijeme za suživot u obitelji. Kao bivši medicinski tehničar, rekao mi je da ne može sa sigurnošću tvrditi što se točno događalo tih dana u Memorialu. Pa ipak, sumnja je ostala. „Nije mi jasno kako su liječnici i medicinske sestre – ako je istina to o čemu se priča - uopće došli na tu suludu ideju? Kako možete eutanazijom zamijeniti evakuaciju? Ako pacijent pokazuje znakove života, vodite ga napolje. Prepustite Bogu da on odluči."

Rasprava među medicinskim stručnjacima o tome kako se nositi s katastrofama i velikim krizama od tada se dodatno intenzivirala. Naravno, s Annom Pou i njezinim narativom u središtu priče. Na konferenciji ravnatelja bolnica i državnih planera kriznih situacija održanoj prije nekoliko mjeseci u Chicagu, Pou je preskočila važnu činjenicu da je „ubrizgavala pacijentima“ supstance, te je sudionicima kazala samo to da su „...helikopteri stigli u četvrtak, 1. rujna poslijepodne... nakon čega smo uspjeli evakuirati sve pacijente.''
Potom je prezentirala prijedlog novog zakona koji bi zdravstvene djelatnike trebao štiti od progona civilnih vlasti zbog eventualnih grešaka u kriznim situacijama. Tijekom prezentacije na velikom ekranu stajala je fotografija njezina uhićenja. 

Prije glavnog predavanja, Pou je sudjelovala na panelu o ''moralnim i etičkim pitanjima'' koji se mogu pojaviti zbog značajnog pada kvalitete skrbi u kriznim situacijama. Jedan od panelista, otac John F. Tuohey, regionalni direktor Providence Center for Health Care Ethics u Portlandu, u jednom trenutku je rekao: „Velika je opasnost postavljati bilo kakva pravila koja će u nekim situacijama otežati ili posve onemogućiti određenim skupinama pacijenata da pristupe životno važnim resursima. Posljedice takvih pravila mogle bi biti katastrofalne. Primjerice, ako ljude izvan medicinske zajednice ne upoznamo s tim pravilima, ako ih isključimo iz procesa prihvaćanja tih pravila te ako ne razumiju zašto jedni ljudi dobivaju osnovnu skrb, a drugi ne... njihovo povjerenje u medicinu i medicinsko osoblje posve će se urušiti." Potom je dodao: "Koliko god katastrofe bile strašne još je strašnije kada preživjeli jedni drugima prestanu vjerovati."