Tog poslijepodneva Cook je stajao na rampi za kola hitne pomoďż˝i zureďż˝i u madrac koji je plutao Napoleonovom avenijom. Njime su „upravljala“ dvojica mladiďż˝a, a izmeďż˝u njih leďż˝ala je vidno bolesna i iscrpljena crna ďż˝ena. Tada je netko glasno uzviknuo: "Bolnica je zatvorena... Ne primamo nikoga!"

René Goux, izvršni direktor bolnice, kasnije mi je kazao kako je iz sigurnosnih razloga odluďż˝io potencijalne pacijente, koji su „plovili“ prema Memorialu, preusmjeriti na suho i sigurno podruďż˝je devet blokova juďż˝nije. Medicinski djelatnici inzistirali su na tome da se ďż˝ena na madracu zaprimi te da se muškarcima, koji su je pratili i zbog nje plivali u otrovnoj vodenoj stihiji, odbije molba da ostanu uz nju. No, ništa korisno nisu postigli. Meďż˝utim, kada se uskoro u improviziranoj barďż˝ici na rampi pojavio mladi braďż˝ni par s dvoje male djece, te nakon što im je poruďż˝eno da „produďż˝e dalje“, situacija je dramatiďż˝no eskalirala. Bryant King, jedan od rijetkih lijeďż˝nika Afroamerikanaca u Memorialu, posve je izgubio ďż˝ivce. 

"Ne moďż˝ete to uďż˝initi!", viknuo je King na Gouxa. „Morate pomoďż˝i ljudima! To je vaša duďż˝nost!“ Pa ipak, mlada obitelj je odbijena.

O spomenutom incidentu Cook mi je rekao sljedeďż˝e: „ďż˝ini mi se kako je King izgubio dodir sa stvarnošďż˝u. U tom trenutku Memorial više nije bio bolnica veďż˝ puko sklonište u kojem je bilo sve manje zaliha te ga je trebalo što prije napustiti“. Cook se takoďż˝er veoma brinuo zbog kriminalaca koji su navodno pljaďż˝kali po susjedstvu te su u bolnicu mogli doďż˝i zbog lijekova i materijalnih dragocjenosti. 

S obzirom na to da se zbog zdravlja povukao iz kliniďż˝ke prakse, Cook je prihvatio ponudu uprave da preuzme mjesto glavnog bolniďż˝kog administratora – otprilike tjedan dana prije udara Katrine. Do tada je radio na osmom katu, na odjelu intenzivne medicinske skrbi. Toga poslijepodneva stepenicama se polako uspinjao upravo prema osmom katu kako bi provjerio što se tamo dogaďż˝a. Veďż˝ina pacijenata evakuirana je u utorak, dan ranije. Meďż˝utim, nekolicina koja je podlijegala DNR protokolu još uvijek je bila tamo. 

"Što se ovdje dogaďż˝a?", upitao je ďż˝etiri medicinske sestre koje je zatekao na odjelu. ''Koga ste ostavili? '' Sestre su ukazale na 79-godišnju pacijenticu Jannie Burgess koja je bolovala od uznapredovalog karcinoma maternice i zatajenja bubrega. Pacijentica je bila bez svijesti te je primala morfij za bolove. Bila je toliko nateďż˝ena od raznih tekuďż˝ina prouzroďż˝enih bolešďż˝u da je teďż˝ila gotovo 180 kilograma.

Tijekom intervjua Cook mi je prezentirao na koji naďż˝in je tada promišljao:
- S obzirom na to koliko mu je bilo teško uspinjati se stepenicama po vruďż˝ini, mislio je da se neďż˝e uspjeti vratiti na odjel intenzivne skrbi, 
- S obzirom na to da su djelatnici bili posve iscrpljeni, te da je pacijentica teďż˝ila 180 kg, nije vjerovao da ju mogu spustiti šest katova niďż˝e, 
- Vjerovao je da su medicinske sestre koje se skrbile o njoj potrebnije negdje drugdje.
- Procijenio je da bi pacijentica – u najboljim okolnostima – poďż˝ivjela maksimalno dan ili dva.

Tada je poďż˝eo promišljati o tome što uďż˝initi; o ubrizgavanju morfija, snaďż˝nog opijata koji se obiďż˝no koristi za ublaďż˝avanje jakih boli, a u veďż˝im koliďż˝inama usporava disanje te dovodi do smrti.