Liječnici, medicinske sestre i znanstvenici specijalizirani za liječenje pacijenata na rubu života i smrti kažu da postizanje tog "dvostrukog učinka" nije opasno kada se morfijem ispravno upravlja. Cook misli drugačije. ''Smatrate li da ubrizgavanjem veće količine morfija ne šaljete pacijenta ravno na groblje tada ste poprilično naivni'', rekao mi je Cook na prvom susretu u prosincu 2007. godine. ''Jednostavno rečeno, tako ubijemo pacijente!'' 

Zapravo, suštinska razlika između pojmova „ubojstvo“ i „medicinska skrb na rubu života i smrti“ na koncu se svodi na namjeru osobe koja upravlja liječenjem. Kao pulmolog, Cook jako dobro poznaje tanku liniju između življenja i umiranja. Stekavši veliko iskustvo u svom poslu ponosio se vlastitom sposobnošću da ispravno reagira u emotivno zahtjevnim situacijama koje se tiču odluke između života i smrti. Primjerice, kada bi neki izuzetno bolesni pacijent ili njegova obitelj odlučili o skidanju s respiratora, Cook bi morfijem „brinuo“ da se isti ne uguši već da u miru i bez muka napusti svijet živih. 

Kako se često nalazio u sličnim situacijama, Cook je vremenom shvatio da je proces učinkovit kada se morfijem suspregne disanje prije negoli se respirator isključi. Iako je namjera suštinski pozitivna, medicinari znaju da je krajnji rezultat puko ubrzanje smrti. Prema njegovu mišljenju, razlika između etičkog i nelegalnog ponašanja ''toliko je tanka... da je u stvarnosti zapravo neprimjetna''.

Cook je također kazao kako je situacija u Memorialu ipak bila "malo drugačija". S obzirom na to da je Jannie Burgess bila u komatoznom stanju, da je uzimala lijekove protiv boli, definitivno nije patila. Stoga je, prema Cookovu mišljenju, najgora mogućnost bila ta da lijekovi prestanu djelovati te da se pacijentica probudi u užasnom stanju dok je nose prema dolje. „Imate li nešto protiv da joj povećamo dozu morfija i pomognemo joj da na miru ode?“ upitao je medicinsku sestru koja je skrbila o Jannie. 
Na Jannienom kartonu potom je napisao: ''smrt je nastupila u......'' ostavivši prostor za vrijeme praznim. Karton je potom brzinski potpisao velikim parafom te je zatim napustio odjel. Vratio se na drugi kat uvjeren da je učinio najbolje što je mogao. "Nisam tada previše razmišljao o tome. Štoviše, i danas smatram da sam ispravno postupio", kazao mi je tijekom jednog od naših brojnih susreta. "Dao sam joj morfij kako bih ubrzao situaciju i oslobodio resurse nekom drugom pacijentu koji se mogao spasiti," rekao mi je. Potom je dodao: "Nema sumnje da sam svjesno ubrzao njezinu smrt". 

Ostali liječnici također su se pitali o tome kako se ponašati prema najbolesnijim pacijentima. S obzirom na to da su tog poslijepodneva helikopteri spasilačke službe sletjeli tek nekoliko puta, najugroženiji pacijenti počeli su kopnjeti. Susan Mulderick, "direktorica kriznih situacija" koja je desetljećima surađivala s Cookom, podijelila je s njime svoju zabrinutost. Cook mi je kazao da mu je Susan Mulderick rekla kako "moraju nešto poduzeti u svezi s time." Mulderick, koja je u razdoblju nakon Katrina krize odbila sve molbe da je službeno intervjuiram, u neformalnoj konverzaciji obratila mi se s riječima: "Odlično smo reagirali u toj situaciji. Jer smo se dobro pripremili."

Cook je sjedio na rampi i pušio cigare u društvu drugog liječnika. Pomoć je presporo dolazila. „Brojni pacijenti moraju hitno napustiti bolnicu. U suprotnom, neće preživjeti“, kazao mi je Cook u namjeri da približi svoje razmišljanje u tim trenucima. Radilo se o užasnoj situaciji za koju je on imao samo dva loša rješenja:
- ubrzati smrt kritičnih pacijenata, 
- napustiti kritične pacijente. 

"Iskreno rečeno, druga opcija nije mi se činila realnom. Ne možete ljude u takvom stanju ostaviti same u mraku praznog vrućeg prostora bez vode i lijekova. U tom trenutku smatrao sam da je eutanazija humanije rješenje."