Cook se potom uspeo do drugog kata na kojem su ordinirali Anna Pou i dvojica liječnika. Tamo je zatekao ogromnu gužvu; činilo se kako bolnički kreveti i nosila zauzimaju svaki kvadratni centimetar prostora. Rodney Scott, pretili pacijent s odjela intenzivne njege koji se oporavljao od višestruke operacije srca, nepomično je ležao na nosilima obliven znojem. Zbog toga što je težio više od 160 kilograma te stoga što se plašio da će zaglaviti u prolazu kroz strojarnicu i blokirati evakuaciju, odgovorni liječnik odredio je Scottu da posljednji napusti bolnicu. Cook je isprva mislio da je Scott mrtav te je stoga posegnuo da mu rukom izmjeri puls. Međutim, Scott se u tom trenu prenuo pogledavši doktora ravno u oči: „Dobro sam, doktore. Slobodno se pobrinite za druge ljude kojima je pomoć potrebnija."

„Unatoč užasnom stanju u kojem su pacijenti bili“, rekao mi je Cook, „znao sam da u prostoru prepunom ljudi nećemo moći realizirati naše namjere. Iskreno rečeno – Bog mi je svjedok – nismo učinili što smo htjeli jer je bilo previše svjedoka." 

Richard Deichmann, direktor medicinskog dijela Memoriala, u memoarima Code Blue detaljno je opisao krizu u bolnici nakon udara Katrine te se pritom posebno osvrnuo na trenutak kada ga je Mulderick zaustavila na hodniku i upitala podržava li eutanaziju pacijenata obuhvaćenih DNR protokolom. Tvrdi kako nije mogao vjerovati o čemu ona priča. "Što vam pada na pamet? Eutanazija je nezakonita", rekao joj je. "Nikoga ne smijemo eutanazirati. Ne smijemo se upuštati u taj suludi čin." Prihvatljivim je smatrao da se DNR pacijenti posljednji evakuiraju. Međutim, a to je navodno rekao Susan Mulderick, smatrao je da se ljudima obavezno treba pružiti prilika te da ih se svakako treba pokušati evakuirati. Mulderick je preko svog odvjetnika opovrgla da je s Deichmannom ili bilo kojom drugom osobom u Memorialu razgovarala o eutanaziji. 

Nakon sumraka, hodnicima bolnice proširile su se glasine da će se evakuacija prekinuti jer su kriminalci s obližnjih krovova pucali na spasioce. U susjednoj garaži Goux je naoružao osoblje iz odjela za zaštitu i održavanje te im je potom naredio da strogo paze na ulaze u bolnicu. Deseci LifeCareovih i Memorialovih pacijenata tu noć proveli su na prljavim i znojnim nosilima u lobiju drugog kata. Anna Pou, s nekolicinom liječnika i medicinskih sestara, marljivo je radila pod slabim svjetlom pomoćnih svjetiljki. Treću noć zaredom spavala je tek sat ili dva. Cijelo vrijeme mijenjala je pacijentima pelene, donosila im vodu, tješila ih i molila se s njima. 

Kamel Boughrara, voditelj medicinskih sestara LifeCarea, prolazio je pored bankomata na drugome katu gdje su ležali najteži pacijenti kategorizirani kao „trojke“. Carrie Hall, 78-godišnja pacijentica LifeCarea duge pletene kose, uspjela ga je u prolazu uhvatiti za ruku i jasno mu pokazati da joj treba očistiti traheostomu. Prisutnu medicinsku sestru vidno je iznenadila žestina kojom se Hall borila da ostane na životu. Boughrara je učinio što je htjela poručivši joj na odlasku da se žestoko bori. 
Medicinska njega ili milosrdno ubojstvo?

Ubrzo nakon svitanja, u četvrtak 1. rujna - gotovo 72 sata od početka krize - Curtis Dosch, financijski direktor Memoriala, bolničkom osoblju okupljenom na rampi obznanio je odlične vijesti. Tvrdio je kako se čuo s predstavnikom tvrtke Tenet iz Dallasa te da mu je rečeno kako je Tenet unajmio flotu privatnih helikoptera kako bi se evakuacija čim prije privela kraju. Dosch je kasnije rekao kako je potišteno i bezvoljno osoblje skeptično odreagiralo na njegove riječi. Pa ipak, bolnicom su ubrzo počeli odjekivati pozivi ženama i djeci da se pripreme za evakuaciju. Odjednom je nastala velika gužva. Osim helikoptera, koji su se napokon počeli redovito spuštati na priručni helidrom, počeli su dolazili i brojni brodovi. Da je bilo tako posvjedočili su Tenetov glasnogovornik i Susan Mulderick u izjavi na sudu 2008. godine. Bolnicom je, naime, iznenada počela odjekivati buka brojnih vojnih i privatnih prijevoznih sredstava koji su neprestance slijetali i pristajali. Tog jutra, na rampi za vozila hitne pomoći, policajci okamenjenih lica sa sačmaricama u ruci glasno su pojašnjavali kako bolnica mora biti napuštena do 17 poslijepodne zbog nemira u New Orleansu; jasno su kazali da nakon toga neće moći zaštititi bolnicu od kriminalaca.